Seciranje: Seciranje: A koga vi to, ustvari, čekate?

U ovo vrijeme dođe Isus u naš grad, ali mi ga ne prepoznasmo i ne primismo. Jedni su govorili da je to obična skitnica i protuha, drugi da je umno poremećen, a treći su smatrali da je putujući umjetnik i cirkusant. Svašta se pričalo. Ponavljale su se njegove riječi po ulici, kavanama, uredima, trgovinama…

Piše: Stipe Ćurčić Ćipa/Tomislavcity

Zanimljivo je da su svi zapamtili poneku njegovu besjedu, iako ga nisu pozorno slušali jer za to nisu imali vremena. Svi su u ovom vremenu došašća negdje žurili, pripremajući se za najradosniji blagdan kada će se Isus, po tko zna koji put, roditi.

Vlasti su tražile način da ga što bezbolnije protjeraju iz grada pa su ga optužili da se ne pridržava epidemioloških mjera, da nije testiran, ni cijepljen. A On je odbio nositi masku, govoreći da se ne želi maskirati u nekog drugog jer On je Isus Krist.

Čudio se našem ponašanju i pitao koga mi to čekamo, ako je On s nama od početka do svršetka svijeta?

Pitali su ga: „Ako si ti taj za koga se predstavljaš, reci nam kada ćeš ponovo doći?“

Odgovorio je da pojma nema, jer Stari mu to nije rekao.

Čudio se i silnim trgovačkim predstavama, velikim akcijama i još većim popustima i pitao zašto ti popusti ne traju cijelu godinu. Slatko se nasmijao kada smo mu govorili da je ovo vrijeme darivanja, činjenja dobrih djela, velikih praštanja, ljubavi i razumijevanja među ljudima. „Pa zar se to ne bi trebalo činiti svakoga dana, a ne samo kada ste adventisti?“ pitao je.

Ostao je zatečen dok je promatrao ritual kićenja bora i postavljanja jaslica, komentirajući da su ljudi postali obične šumokradice i da čisto sumnja da je na svijet došao na takvoj životinjskoj farmi. Rekao je da mu je majka Marija ispričala sasvim drugačiju priču, koja je od početka do kraja bila neizvjesna. Njegovu se rođenju Marija i Josip nisu imali vremena radovati jer su s njim u naručju odmah morali bježati u Egipat.

Njegov upit o velikom predblagdanskom čišćenju, pospremanju, kupovini, pripremanju svakovrsne hrane i serijskom čestitanju posebno je naživcirao naše domaćice, domaćine i ostalu čeljad. Jednoglasno su mu odgovorili: „Tko si ti da nam određuješ što ćemo raditi i kako ćemo se pripremati za Isusov rođendan. To je za nas poseban dan i sve mora biti na svome mjestu i kako treba. I ne samo to, na taj dan mi ćemo čestitati Božić svima, pa čak i onima s kojima smo inače u svađi.“

Nakon ovoga Isus reče: „Ako je tako, otkud vam onda pravo da jedni drugima čestitate moj rođendan? Zašto meni ne čestitate? Ne tražim puno, dovoljno je da budete u miru sa mnom i da jedni drugima budete braća i sestre.“

Prije nego što su ga protjerali iz grada, s porugom u srcu, rekli su mu: „Vrati se opet zajedno sa svojim kraljevstvom, a mi ćemo, po našim svetim običajima i tradiciji, proslaviti i ovaj Božić.“

Pričaju neki viđeniji ljudi da se On, nakon svega što je od nas doživio, samo osmjehnuo rekavši: „Kraljevstvo je moje blizu. A kada dođe, u njemu će se naći svi oni za koje mislite da neće, a vi koji mislite da hoćete, nećete.“