Pljuvači su gadovi, a gadovi su smradovi! Baš ovih dana nešto razmišljam kako sve što se u našoj sredini predloži, pokrene ili uradi naiđe na salvu negativnih, pa čak i zlonamjernih komentara. Primjerice: šta će nam sunčani ili kišni dani, šta će nam vodovod ili cesta tamo u nekoj selendri, šta će nam obnovljeni nogostupi, prometna signalizacija, šta će nam kultura i umjetnost kad nemamo gdje raditi, šta će nam išta, kad moramo trbuhom za kruhom u bijeli svijet?… Ti lopovi, prevaranti, uhljebi i njima slični samo nam mažu oči.

Piše: Stipe Ćurčić/Tomislavcity

A tko su naši svagdanji pljuvači, gadovi i smradovi? Pa uglavnom se radi o ljudima koji, sjedeći po cijeli dan po birtijama, kafićima, uredima ili kućnim brlozima, pred različitim zaslonima na mrežama za kolektivno isparavanje, krijući se uglavnom iza lažnih profila, smišljaju kako će nekoga herojski prozvati, poniziti, obezvrijediti i dati mu ono što ga, po njihovom savršenom mišljenju, i pripada.

A pljuvanje i trovanje stižu sa svih strana, kako od domaćih, tako i od raseljenih pljuvača. Situacija je postala toliko atraktivna da se za nju zagrijao čak i UNESCO. Naime, samo je pitanje dana kada će naši duvanjski pljuvači, gadovi i smradovi biti  uvršteni na UNESCO-vu listu materijalno – nematerijalne baštine. A s obzirom na vrhunske rezultate koje postižu, ovih dana se očekuje njihov prijem i to po kratkom postupku u Svjetski pljuvačko – gadovsko – smradovski savez. S obzirom na savršenu infrastrukturu koju imamo, za očekivati je uskoro i jedno svjetsko prvenstvo u pljuvanju koje će se održati na neogenskim terenima ovoga našeg kraljevskog grada.  Prema dobro upućenim izvorima, naši pljuvači, gadovi i smradovi će 100% nastupiti u svim disciplinama. A to su: pljuvanje po svom zavičaju, po svojim ljudima, po svojim vrijednostima, po onima koji imaju različite stavove ili mišljenja, ogađivanje života svima oko sebe, na radnim i javnim mjestima, te masovnim okupljanjima.

Ima toga još: bacanje smeća, kao i živih i crknutih životinja na pustim mjestima u prirodi kad te nitko ne vidi, razbijanje tek postavljenih kanta za otpatke, lomljenje tek posađenog drveća, preoravanje gradskoga parka, šaranje po javnim objektima…

Tu su i mentalne discipline: sudjelovanje ni u čemu, posjedovanje ogromnih viškova znanja o svemu i intelektualne akrobacije na teme: da se mene pita… e da je meni…kad sam ja govorio…kako bi ja njima pokazao…šta oni znaju…istina, Bog, vira i duša…

Nemojmo se zavaravati, mi imamo zaista vrhunske asove ovdje i diljem svijeta. Npr. jedan moj pajdo ima tu sposobnost pljunut iz Njemačke točno na sred Trga gange ili recimo izravno u Ured općinskoga načelnika ili recimo u Dom zdravlja… Poznajem i neke tipove koji imaju nadnaravnu sposobnost proružniti i najljepše Hrvatice u narodnim nošnjama…

A šta tek reći za jednu ekipu vrhunskih profesionalaca koja u nekoliko poteza ogadi sve oko sebe i stvori doslovno tsunamije od smradanja. U povjerenju, ne daj Bože da članice i članovi te ekipe jako zinu, ugledalo bi se ono što se ugledalo u Šumi Striborovoj. Mislim, šteta je da te naše potencijale ne iskoristimo. I doista me čudi kako se već do sada nisu sastali pljuvači, gadovi i smradovi s borcima za vraćanje na staro da nas udruženim snagama do kraja srede, baš kao braća Talibani američke i europske vrijednosti.

Zahvaljujući našim pljuvačima, gadovima i smradovima postali smo vrlo zanimljivi i mnogim znanstvenicima, pogotovo mozgolozima. Oni su naime na tragu jednoga epohalnog otkrića da je u mozgovima koji obitavaju na ovim neogenskim terenima u kratko vrijeme stvoren jedan novi centar – centar za negativizam.

Dragi moji pljuvači, gadovi i smradovi, s ponosom mogu reći da vam se divim, ali ne bih ja o vama pisao da me nije nagovorila jedna osoba iz vaših redova. Bit će mi drago ako je otkrijete.

Ćao, do novoga pljuvanja.