Piše: Stipe Ćurčić/Tomislavcity

Ma, kakva istina! Komu je do istine? To su obične gluposti. Nitko ne govori istinu, osim onda kada mu odgovara. Inače se kaže da istinu govore samo mala djeca i budale. Kad su u pitanju djeca, stanje se i tu uvelike mijenja, jer je i među djecom sve više malih proračunatih mudrijaša.

A što se budala tiče, nisu ni budale kao što su nekada bile. Danas je unosno biti budala, a pogotovo pametnima govoriti da su budale. Budale su inače postale planetarne zvijezde, čijoj se pameti svijet divi. No, vratimo se nedostižnoj istini kroz nekoliko banalnih primjera. Ako usput vidite nekoga da baca smeće tamo gdje mu nije mjesto, u većini slučajeva nećete ga upozoriti, a ni prijaviti. Reći ćete sebi: „Baš me briga“ i produžiti dalje.

Ili npr., imate li smjelosti i snage radnome kolegi reći da ne radi dobro svoj posao ili pak nekom drugom kolegi reći da se okupa, jer smrdi na znoj. Teško, ne ide to tako lako. Reći ćete radije: „Nije to moja briga, zašto bih se ja izlagao, za to postoje odgovorni“.

Ili primjerice, svjesni ste da ni sami ne obavljate svoj posao kako treba. Jeste li spremni primiti istinu u lice? Naravno da niste. I ne samo to, spremni ste nemilice lupiti po onim ustima koja su to izrekla, s pitanjem svih pitanja kada se radi o  beskompromisnoj borbi za sebe i svoj ugled: „Odakle ti pravo i tko si ti da mi to govoriš?

Ili pak ovo, jeste li spremni uprtiti na sebe breme istine, krenuti svijetom i govoriti ljudima istinu u lice, a to bi otprilike značilo: reći lopovu da je lopov, ubojici da je ubojica, pohlepniku da je pohlepnik, bludniku da je bludnik, lašcu da je lažac itd. Jeste li spremni na to? Naravno da niste. Danas sigurno ne. Možda sutra, a ako ne sutra, onda jednoga lijepog ili ružnog dana.

Postoji bezbroj istina, ali istina je da to nisu istine, nego ljudska shvaćanja, poimanja, percepcije, zaključivanja, prosuđivanja, razmatranja itd. Istina je samo istina i ništa više. Uglavnom lažemo da je posjedujemo i da je na našoj strani. A istina je da istina nije ničije vlasništvo i nije ni na čijoj strani. Ako pak želimo izreći istinu o drugima, prvo što moramo učiniti je da prihvatimo istinu o sebi.

Istina je i da će sve ovo što sam napisao ljudi različito shvatiti. Neki će reći: „Istinu govori“, a neki će reći: „Laže“. I bit će u pravu i jedni i drugi, jer moja malenkost nekada govori istinu, a nekada laže. Dopuštam naravno drugima da, za razliku od mene, govore samo istinu.