Piše: Stipe Ćurčić Ćipa/Tomislavcity

Demokracija. Da, ali…

Sloboda. Da, ali…

Jednakost. Da, ali…

Bratstvo među ljudima. Da, ali…

Promicanje mira ratom. Dajte, molim vas. Da nije žalosno, bilo bi smiješno, ali je sigurno licemjerno i pokvareno. Izmjenjuju se slike užasnih ratnih prizora na našim zaslonima, a mi kao u nekom polusnu posežemo za grickalicama na našem stolu ili pak za nekim osvježavajućim pićem. Dežurne sveznalice govore nam da je došlo pravo vrijeme za naše svrstavanje. Ne tako davno isto su nam trubili i za vrijeme COVID pandemije koja je nekako iznenada prestala.

Miješaju se kokteli narativa o snagama dobra i zla. Rusi kažu: „Ukrajinci su nacionalisti i nacisti i mi to moramo spriječiti.“ Ostatak svijeta govori: „Rusi su zlo s kojim se mi, liberalni i progresivni, moramo obračunati. I ne samo to, svojom naštancanim novčanicama borit ćemo se sve do zadnje kapi ukrajinske krvi“.

Pa tako se umjetničke, kulturne i sportske institucije Zapada odriču Rusa u svojim manifestacijama, kao da su upravo ruski umjetnici, kulturnjaci i sportaši krivi za ono što se događa u Ukrajini. Nije li to već viđeno na bjelosvjetskoj pozornici sredinom 20. stoljeća? Nisu li se sva tri paklena procesa: fašizam, nacizam i komunizam okrutno obračunavali sa svojim definiranim neprijateljima?

Upravo danas mi živimo u okovima ideologije koja je uzela najučinkovitije mehanizme spomenutih paklenih procesa. A to znači da imamo pravo na slobodu, a nismo slobodni. Slobodno možemo izražavati mišljenja i stavove o svemu. Da, ali uvijek se naša mišljenja i stavovi mogu okarakterizirati kao govor mržnje. Možemo se zalagati i za pravo na život. Da, ali onda smo zaostali i konzervativni, jer osporavamo pravo drugima na slobodan izbor. Kao da mi normalni ljudi ne znamo da imamo slobodu izbora. I kao da ne znamo da je sve dopušteno, kao i da sve dopušteno nije dobro.

Tko se to igra s nama? I tko to od nas pravi ropske dužnike i mentalne zombije? Kako to da je cijeli svijet odjednom obuzela kolektivna amnezija, pa su zaboravljeni desetci ratova koje su diljem svijeta pokrenuli Amerikanci, Britanci, Francuzi i ostali nositelji progresa i demokracije.

Nema sumnje, ideologije će uništiti ovu našu civilizaciju. I svijet koji poznajemo nikada više neće biti isti. Zato, neka se ovaj današnji svijet uguši u smradu svoje moralne pokvarenosti i neka i dalje mantra: „Da, ali…“

A što mi možemo? Možemo ne dopustiti da nas nagovore na svrstavanje. Možemo ne mrziti nikoga i možemo ljubiti svakoga, jer svi ljudi i svi narodi na ovome svijetu su sestre i braća i slobodna djeca Božja. Nijedan pojedinac, niti bilo koji narod nije bolji ni gori od drugih, pa tako i onaj kojemu sami pripadamo.