Putovanje u prošlost je otkrivanje nekadašnjeg života. To putovanje se ne može dogoditi fizički, ali može mislima i maštom. Ni od misli ni od mašte ne bi bilo ništa da netko nije sačuvao neku priču, a posebno da nisu sačuvana odjeća, predmeti koje su naši preci koristili, kuće koje su gradili…

Da bi uronili mislima i zagolicali maštu treba tu narodnu nošnju, čanjak, drvenu kašiku ili nešto drugo dotaknuti i pomirisati. Tek tada ćemo utonuti u nekadašnje vrijeme.

Kata Karača iz Donje Vasti u općini Prozor-Rama kao prava ljubiteljica starina brižno je godinam čuvala naslijeđe, prikupljala i sama izrađivala narodnu nošnju. Sve ono što je sačuvala i prikupila izložila je u svojoj staroj kući.

Sačinila je pravi mali muzej.

Nakon što je uredila svoj muzej Kata je pozvala rođake, prijatelje i susjede kako bi svima pokazala ono što je sačuvala.

Budući da se simbolično otvaranje muzeja dogodilo u vrijeme korizme Kata je s prijateljicama Ružom Marić, rođenom Mendeš, Katom Marić rođenom Rajič, Anđom Kolakušić rođenom Škarica i Anđom Spahić rođenom Kolakušić, otpjevala dio Gospina plača koji se tradicionalno pjeva kroz korizmu u crkvi, u obitelji ili na putu do crkve. Kroz korizmeno vrijeme nije se samo postilo i pjevalo Gospin plač. I odijevanje je bilo drugačije. Nije se nosilo svačane narodne nošnje, nego što jednostavnije.

Zanimljivo je bilo kušati staro posno jelo ”ošek” koje se kuhalo u korizmi kada se postilo. Ošek se sastojao od kuhanih suhih šljiva, krušaka i jabuka. Jelo se s kruhom ili pogačom.

Teško je riječima opisati Katin muzej. Treba doći u Donju Vast, posjetiti muzej i uputiti se u jedno zanimljivo putovanje u prošlost, javlja Ramski vjesnik.