Protekli tjedan obilovao je brojnim događanjima koja su privukla pažnju šire javnosti. Započet ću jednom kritikom koju sam dužan objasniti. Dobronamjerno mi je skrenuta pažnja kako pišem samo o negativnostima. I to je točno. Razlog je što se bavim samo događanjima, procesima i osobama koje ne zaslužuju ništa pozitivno. Naprotiv, mislim da sam vrlo blag prema njima.
Piše: Ivo Ćurković
Naravno da ima vrlo pozitivnih ljudi i događaja koji zaslužuju naći se u centru pozornosti. Nažalost radi se o pojedincima i njihovim pozitivnim djelima koji ne odražavaju trendove u društvu. Zato i dalje ostajem pri teškim i crnim temama. Uostalom malo nas je koji na ovaj način pišemo i govorimo. Premalo. Na ovome portalu, na svu sreću ima kolegica i kolega koji promoviraju pozitivna događanja i pozitivne ljude tako da postoji balans i za svakoga ponešto.
Primjedba je kako uglavnom pišem o negativnostima među Hrvatima i tu ima istine. Nije da među Srbima ili Bošnjacima nema problema ili negativnosti. Ima, i te kako. Ponekad se i njih dotaknem jer je u BiH sve povezano pa i cijela politika. Međutim, ja sam pristalica one narodne izreke da prvo treba očistiti ispred svojih vrata pa pogledati u susjedovo dvorište.
U hrvatskom novinarstvu u BiH puno je onih koji pišu kako im politika zapovijeda i to uglavnom kako ne valja Izetbegović i njegovi sunarodnjaci. O Dodiku i njegovim sunarodnjacima ne smiju pisati loše jer je Dodik zapravo, jedno vrijeme, slovio kao predsjednik HDZ-a. Kako se može pisati loše o šefovima?! To se isto događa i među, nazovi novinarima, kod druga dva naroda. Na osnovu toga su kojekakve organizacije za ljudska prava ocijenile kako u BiH postoji ogromna sloboda medija. Mediji su gotovo u potpunosti, čast izuzecima, u rukama vladajuće politike i o slobodi medija i novinara se može samo sporadično govoriti.
Ono pozitivno što se proteklih dana dogodilo je spašavanje jedne bake koja je prekoračila sve svoje sposobnosti i penjala se po vrlo visokoj i strmoj stijeni na Veležu. Zbog svoje gluposti ostala je satima visjeti na konopcima, na stijeni i još ozlijeđena. Gospođa je iz Zagrteba i to Hrvatica. Pomoć su joj pružili članovi GSS iz većinski bošnjačkog dijela Mostara. Nakon spašavanja smještena je u bolnicu u Istočnom Mostaru kod doktora koji su Bošnjaci i koji su joj pomogli. Prije toga pokušao joj je pomoći helikopter koji pripada instituciji iz Republike Srpske ali zbog terena i lošeg vremena nije uspio. Na kraju je došao i četvrti sudionik bosanskohercegovačke priče. Helikopter međunarodnih snaga u BiH koji je spasio stvar. Pozitivno, u zajedničkom interesu. Nažalost, opet pojedinačan slučaj.
U proteklih nekoliko dana određeni su i rezultati budućih izbora, među Hrvatima, bar u dva naredna ciklusa. Nekakve nagrade jednog dnevnog lista dodijeljene su Schmidtu, Slatteru i Murphyiju. Trojici ljudi koji sa pozicije međunarodne zajednice diktiraju politička događanja u ovoj napaćenoj državi a i napaćenim ljudima. To je jasno usluga za sve ono što su do sada učinili i naravno što će još učiniti. Realno, to je poraz demokracije i poraz naše stvarnosti. Neću ovdje nabrajati kakvi su sve mračni tipovi dobijali ovakve nagrade a nama sve gore i gore. I ovdje ću spomenuti jedan pozitivan primjer, ujedno i negativan. Nagradu je dobio i dr. Tomislav Mihaljević, kupreške gore list. Direktor je najveće bolnice na svijetu, Clivland clinic, bolnice koja broji preko 70.000 zaposlenih na nekoliko kontinenata. Čovjek je vrhunski doktor i vrhunski menadžer u svjetskim razmjerima a tek sada dobiva nagradu. Koliko je kriminalaca i hohštaplera dosad dobilo ovakve nagrade. Zaista smo idiotski narod. Usput, i njegov prvi pomoćnik je sa ovih naših područja a o njemu niti traga.
I na kraju o prvom bosanskom kralju Tvrtku I. Ovom najvećem bosanskom srednjovjekovnom vladaru se u proteklom vremenu svašta govori i piše. Najviše i najčešće gluposti i laži. Za podsjetiti je kako spomenik ovom bosanskom vladaru postoji u Herceg Novom u Crnoj Gori. Tamo je davno podignut jer je Tvrtko osnivač ovoga grada. To znači da je nekada i ovaj dio bio u sastavu njegove države. Prije nekoliko godina u Tuzli je podignut spomenik Tvrtku I i to visok šest metara. To je spomenik bošnjačkom vladaru. U Herceg Novom je spomenik bosanskom vladaru. Pa onda spomenik u Prozor-Rami. Naravno kao hrvatskom bosanskom vladaru. Na spomenicima u Herceg Novom i Rami kralj Tvrtko u rukama drži i križ što ga stavlja o jasan politički i nacionalni kontekst.
U Sarajevu je pokrenuta ideja o izgradnji spomenika istom vladaru. Rezultat je poznat. Stijepo Gavrić autor je spomenika koji je od javnosti različito dočekan. Ali to je manji problem. Sama lokacija za postavljanje spomenika je cirkus u režiji sarajevskih, a vjerojatno i drugih vlasti. Prvotna ideja da spomenik bude u parku iza zgrade Predsjedništva BiH nije prošao. Razlog? Mogao bi zasjeniti ovaj jad i bijedu od sadašnjih, prošlih ali i budućih članova Predsjedništva. Pronađena je druga lokacija, također u centru Sarajeva. Ali ni to nije prošlo jer Tvrtko nije bio musliman pa što on ima tražiti u centru grada. Sada je nova opcija. Ovaj put daleko od centra a ni ovo nije konačno rješenje. Ne bi me iznenadilo da ovaj kralj, u kojega se svi zaklinju kao u najveću povijesnu figuru BiH završi negdje u kakvom podrumu ili depou. A šta će nama uspješni ljudi? Da ne bi sve završilo na Hrvatima i Bošnjacima navest ću da je prije nekoliko dana u Banja Luci nekakav profesor istorije održao predavanje o Tvrtku I kao o najvećem Srbinu u Bosni. Zna se da je po takvim srpskim istoričarima i Isus Krist bio Srbin ali eto vatikansko-židovski lobiji su ga oteli i proglasili Židovom. Onda nije čudno što je i Tvrtko Srbin.
Inače, Tvrtko je sin bosanskog bana Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić. Obadvoje iz poznatih hrvatskih povijesnih obitelji. A to da su te obitelji bile udajom ili ženidbom vezane s drugim dinastijama ili velikaškim obiteljima nije sporno. Pa i sam Tvrtko bio je oženjen Dorotejom, bugarskom princezom.
Nevjerojatno me zapanjuje neaktivnost nekakve Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u BiH. Ti vrli akademici nikako da se oglase da čujemo i njihovo mišljenje. Nema niti profesora s hrvatskog mostarskog sveučilišta, pogotovo odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta ili oni još nisu došli do lekcije o srednjovjekovnoj povijesti Bosne. Možda čekaju doktora strojarstva da im da instrukcije?
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.
