Školska godina je evo počela a ona akademska će započeti za oko mjesec dana. Studenti će na svoje fakultete, oni koji mogu, nadam se po znanje kako bi sutra bili na čelu kolone koja nas vodi nečemu boljem. Naravno da na fakultet neće svi koji bi to htjeli ili po svom znanju mogli.
Piše: Ivo Ćurković
Za početak jedno saznanje od prije desetak godina. Tada je u Splitu pravo upisala jedna djevojka iz okoline Duvna. I odmah na početku su njene kolegice shvatile da nešto nije u redu. Mlada Duvanjka se nije družila s kolegama i kolegicama, bila je vrlo jednostavno obučena i gotovo uvijek u istoj odjeći i obući. To je natjeralo jednu od njenih kolegica da se malo bolje pozabavi njenim očitim problemima. Ispostavilo se kako ova djevojka stanuje u jednoj garaži u perifernom splitskom kvartu. Nije imala kupatilo niti toalet. Nije imala niti kuhinju, odnosno imala je samo rešo i dvije posude. Kao toalet je koristila onaj koji je bio u sklopu automehaničarske radnje koja je bila odmah iza garaže u kojoj je stanovala.
Po iskazu same djevojke, potječe iz jednog duvanjskog sela. Obitelj joj je bila u veoma lošem materijalnom položaju. Otac je bio razvojačeni branitelj koji je “prolupao”. Uopće se nije snalazio u vremenu i prostoru. Živjeli su od rijetkih poslova koje je otac obavljao za druge po selu te nekakve socijalne pomoći. Iako branitelj, nisu mu pomogle udruge branitelja. Očito nije imao “veze” pa se nisu niti trudili da mu pomognu. Inače su sve te udruge udarne pesnice elite na vlasti i ništa drugo.
Kako nije dugo mogla ovako živjeti djevojka je već nakon prvog semestra napustila studij i zaposlila se kao konobarica. Radila je u nekoliko splitskih kafića a onda nestala. Navodno je završila u Njemačkoj.
Prije nekoliko godina izbila je afera gdje je neki “ministar” u Vladi HBŽ-a, lažno se predstavljajući, uspio dobiti za svoje dvoje djece državne stipendije za socijalno ugrožene studente u Hrvatskoj. Kada je afera izišla u medijima “ministar” se branio da nije znao što mu djeca rade a nakon nekoliko dana je iznos koji su primili u cijelosti vratio na račun institucije ili “organa” koji je njegovoj djeci dao stipendije. Kako se radi o lopovluku i duboko nemoralnom činu zatražena je njegova ostavka na čelu Ministarstva unutarnjih poslova naše županije. Čovjek koji bi trebao brinuti o redu i zakonitosti varao je i lagao. Međutim, njegova stranka HDZ BiH iz Livna, na čelu s Borjanom Krišto, nije htjela niti čuti za ostavku. Za njih je on bio oličenje profesionalizma, poštenja i dobrote. Ali, eto omaklo mu se, je li, i on je samo čovjek. Tako to izgleda iz perspektive HDZ-a. Oni i najgore pretvore u dobrotu i sposobnost.
Prije nekoliko mjeseci pojavila se još jedna gotovo ista afera. Sin duvanjskog poduzetnika također je dobio stipendiju za socijalno ugrožene studente. I ponovno su mediji razotkrili aferu, kada već neće nadležne institucije. Opravdanje je bilo kao i u ministrovom slučaju. Roditelji nisu ništa znali, sin je to napravio na svoju ruku. I poduzetnik je cijeli iznos vratio na račun odakle je stipendija isplaćena. Opravdanje kako je to bio mali iznos i da za Hrvatsku nije nastala nikakva šteta je najobičnije licemjerje.
A prije mjesec dana na svjetlost dana je izišla afera s nekakvim ministrom iz Posušja, čiji sin je također dobivao stipendiju Republike Hrvatske kao socijalni slučaj. I gle vraga, objašnjenje je isto kao i u prva dva slučaja. Roditelji ništa nisu znali i sve loše su napravila djeca. Pa kakvi su to roditelji? Oni su odgojili te male “sposobnjakoviće”. Velika je šansa da će s godinama sposobnost pretvoriti u lopovluk pa bi, ne daj Bože, mogli postati i lopovi. I posuški ministar je brzo vratio uzeti novac i na taj način, bar misli, oprao ruke od kriminala i laži. Iako je ministar niti njemu nije pala dlaka s glave. I ne moram reći, i on pripada HDZ-u. Očito je to obrazac rada “vodeće hrvatske snage i moralne vertikale u BiH”.
Pitanje je koliko je još ovakvih koji pljačkaju javni novac? Tko je sljedeći od onih koji obnašaju javne funkcije a koje su stavili u privatnu interesnu sferu? Koliko je takvih na razini općina ili županija? Koliko je djece onih koji su na vlasti dobilo stipendije i radna mjesta a da ih isu zaslužili? Znate li da su čak i neki stariji od pedeset godina dobivali stipendije da bi u Grudama kupili diplomu?
Razmislite o djevojci o kojoj sam na početku napisao nekoliko riječi. Da je dobila nekakvu stipendiju, koja je otišla lopovima, mogla je imati sasvim drugačiji život. Možda je mogla završiti fakultet i vrijedno raditi u onome za što je obrazovana. Koliko je takvih djevojaka i momaka propalo i danas rade po njemačkim, irskim ili skandinavskim bauštelama i domovima za starije. A sve zbog bagre.
Zašto odgovorne institucije ne poduzimaju ništa protiv lopovluka? Pa odgovor je vrlo jasan. U samoj biti vladajućih je kriminal i lopovluk. I kad pođe progon oni će u Lijepu našu koja svoje lopove ne izručuje i čuva ih kao kap vode na dlanu. Prisjetimo se samo Jelavića, Bendera i drugih. I na kraju postavljeno i nikad odgovoreno pitanje:
Kakvu su stipendiju dobivala djeca vodećih hrvatskih političara u BiH i gdje oni rade?
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.
