Sinoć je u hotelu Tomislav predstavljena stihozbirka Zamka vremena duvanjskoga pjesnika Ilije Smiljanića.
Ovomu događaju odazvali brojni ljubitelji lijepe riječi, među njima bili su Ilijini prijatelji i suborci iz Tomislavgrada i Kupesa, njegova obitelj i devedesetogodišnji otac Frano. Kako je kazano, ovo je ujedno bio najbolji odaziv publike otkako Matica hrvatska – ogranak Tomislavgrad organizira ovakve promocije, odnosno od 1992. godine.
Zamku vremena – inače drugu Ilijinu zbirku pjesama predstavili su doc. dr. Marko Tokić i dipl.ing. Tomislav Majić, dok je, unatoč najavi, prof. Boro Mioč fizički bio spriječen sudjelovati promociji. Ipak njegovu riječ upućenu publici i autoru pročitala je gospođica Kristina Boras koja je bila voditeljica programa i koja je govorila stihove iz Smiljanićeve zbirke.
U svom dopisu, prof. Boro Mioč, Ilijin kolega iz studentskih dana između ostaloga je napisao:
Iz napisane riječi iščitavam i prepoznajem autora – tog emotivca Iliju. Da to je on, pa nije se promijenio, pa to je isti Ilija kojega poznajem iz studentskih klupa, samo je sad malo životniji, realniji, smireniji. Je li miran i smiren? Ne još je nemiran i provokativan. Smeta ga nepravda. On je jedan od nas, pa on je meni, nama jako sličan. Piše o ljubavi i životu, o zemlji i oranju, o roditeljima i vjeri, o ratu, domovini i domoljublju… riječ mu je jednostavna, lako čitljiva i lako pamtljiva, pogađa u srž i odzvanja, zapinje za dušu i tijelo.
Ilijino pjesničko, idejno i emotivno tkanje ove knjige započelo je prije 26 godina, u ratnom vihoru. On je pjesnik duvansjkoga kraja, Kupresa, Rame i Herceg Bosne, kazao je dipl. ing. Tomislav Majić.
Pjesnik životom svjedoči ono o čemu piše, o čemu pjeva i o čemu sanja. Upravo u neodvojivosti pjesnika od njegovih pjesama snaga je Ilijinih zapisa. Oni su autentični u punoj mjeri, živa riječ i živo svjedočanstvo. Svjedočanstvo riječju i djelom. Ovo nije pisanje radi pisanja kakvoga puno ima kod suvremenih pjesnika (nema Ilija ni vremena za to – valja blago namiriti, janjce zatvoriti, sir napraviti…). Pjesnička razmišljanja, osjećaji i stavovi svojom snagom nadiru iz čovjeka, prate ga i žele da ih se uoči, vrednuje i zapiše.
Lijepo je ovo Ilija napisao, a lako mu je napisati kad mu je ćaća Frano pjesničko nasljeđe ostavio. I tako Ilija ne može pobjeći od svojih korijena, ne može pobjeći od sebe i nitko nije pobjegao od sebe, ma koliko brzo trčao, kako je to rekao jedan drugi duvanjski pjesnik. Nadamo se, a i vrijeme je, da i Franini deseterci, zdravice, narodne mudrosti… budu zapisane. Imaju umjetničkoga dara u Smiljanića kući, mora se priznati, i to multidisciplinarnoga. Da je to tako, potvrđuju i sedam vrlo lijepih ilustracija uz sedam poglavlja ove knjige, kao i na koricama, koje je napravila Ilijina sestra Ružica- dodao je Majić.
Recezent knjige (uz prof. Božu Mioča) doc. dr. Marko Tokić u svom je govoru kazao da je Ilijino pjesništvo poticano nadom unatoč nesklonome vremenu, te da će njegove pjesme, koje su svjedočanstvo autorova stava o životu, oživjeti tek s njihovim čitanjem.
– Ilija je svoje odradio, sada je red na nama – kaza je doc. dr. Marko Tokić.
Prigodnu riječ uputio je i autor zahvalivši svima koji su se odazvali promociji zbirke i koji su pomogli da ona ugleda svijetlost dana. Potvrdio je da je njegovu poeziju uvelike odredilo sudjelovanje u Domovinskome ratu i ujedno najavio skoro tiskanje njegove treće stihozbirke.
Pjevački zbor Matice hrvatske Tomislavgradm pod ravnanjem prof. Kristine Boras, svojim izvedbama domoljubnih pjesama: Hercegovina, Od stoljeća sedmog, Duvanjska zakletva, Moj Kupresu i Croatio iz duše te ljubim dodatno su uljepšali promociju Smiljenićeve zbirke pjesama.
Z.S./Tomislavcity
Više fotografija u galeriji.
