Promocija knjige „Moje rodno selo Baljci“ monsinjora don Ante Markovića održana je 7.
kolovoza 2021. u Šuici pred sedamdesetak nazočnih, uz najavu don Antina nećaka prof.
vjeronauka Krešimira Markovića koji je predstavio izlagače i program predstavljanja naglasivši da je don Ante u svojoj 83-oj godini htio opisati i odati počast mjestu gdje je na svijet došao, gdje je rastao, gdje je naučio u brojnoj obitelji s drugima dijeliti, ljubiti, slušati i raditi. Tu je naučio da ne može i ne smije sebičan biti.

– Pomogao sam stricu, ali pomogli su brojni ljudi poput Nike i Mate Križanca, Niko mi je preporučio ing. Ivana Krstanovića kao čovjeka knjige; Ivan se pokazao kao temeljiti i detaljan čovjek, kaže Krešimir.

Ivana Jovanović Trostmann, akademska slikarica koja je pomola u dizajniranju knjige istaknula je da smo pod kapom nebeskom pred Bogom svi isti i da je važno očuvati čisto srce, duhovnost, sjećanja i poštovanje prema precima i ispravan odnos prema Bogu i čovjeku, o čemu svjedoči život i djelo don Ante Markovića.

Profesor Teo Trostmann je istaknuo da je ono čega je bilo najviše u našega čovjeka, to je ljubav, ljubav za obitelj za rodnu grudu, ali i za čovjeka patnika kojemu si ako ne dobri Samaritanac, tada solidarni susjed, brat u nevolji. Dirnulo me, kazao je Trostmann, kako je pravoslavni Srbin Nikola Krejić kada je iseljavao iz Baljaka poklonio svoje košnice Hrvatu Nikici Križancu. Neka ti bude s halalom, kazao je Nikola Nikici, ali bojim se da će doći vrijeme kada oko Baljaka neće ni ptice pjevati, samo će vuci zavijati.

Profesor Trostmann je istaknuo vrijednosti suživota i tradicionalnih konzervativnih vrijednosti, te pohvalio temeljitost don Ante i ing. Ivana Krstanovića (također Balječanina rodom), te naglasio da prostora za istraživače demografije, etnografije, arheologije ima napretek u Šuici i Baljcima.
Ing. Krstanović je citirao turske popise stanovništva (deftere) iz 16 i 17 stoljeća, te vrlo ganut govorio o prijateljstvu obitelji Marković i Krstanović, o brizi Markovića za Krstanoviće koji su rano ostali bez majke.

Ing. Krstanović je govorio o lijepom suživotu u Baljcima katolika i pravoslavnih, te spomenuo dobra djela Mihajla Velemira.

U završnoj riječi don Ante je zahvalio svojim suradnicima, istaknuvši da je htio svojim djelom sačuvati za buduće i sadašnje Šuičane i potomke Balječana ljude i život svojeg rodnog sela, njegove plemenite i radišne ljude; sredinu iz koje je crpio zdravu duhovnu hranu i zdrave obiteljske odnose.
“Tko ostaje vjeran Bogu, Bog će upravljati”,  njime kazao je don Ante Marković.

Prigodne pjesme posvećene Bogu, ljubavi i domovini prekrasno i nadahnuto su pjevali članovi zbora potomaka obitelji Marković.

Izvadke iz knjige čitao je Ante Marković nećak don Ante.

prof.Teo Trotsmann/Šujica-Šuica/FB