Zdravo! Hej vi iz seljačko – klero – nacionalističke vlasti! Otvorite dobro uši i poslušajte što vam poručujemo mi borci za vraćanje na staro. E dosta je bilo vaše zajebancije. Napravili ste od naše lijepe kasabe nekakav tobože grad po vašoj mjeri. Kao da vi, seljačine jedne, znate kako bi grad trebao izgledati. Nemate pojma kako je nekada lijepo bilo. Ono što smo mi napravili i imali, vi nikada nećete dostići, a ni imati. Spomenut ćemo samo neke istorijske činjenice.

Piše: Stipe Ćurčić/Tomislavcity

U ovoj čaršiji, mi smo, dok vi niste došli, živjeli zajedno i svi smo bili zaposleni. Toliko smo radili i stvarali da nismo imali vremena gledati ko je koje nacije ili vjere. Slavili smo naše praznike, naše narodne heroje, imali razvijenu kulturu, sport i zabavu.
Doduše, kad bi bio Božić ili Uskrs, živcirali su nas oni radnici na privremenom radu u Njemačkoj, koji bi dolazili u svoje selendre i silili se sa svojim mercedesima i orlušinama. Ali znali smo im stati u kraj. Obično bi im oko Božića isključili struju, pa nek uživaju i slave uz petrolejke i svijeće… I jedva smo čekali da odu. Ko im je kriv kad nisu znali ovdje radit. Živcirali su nas i klero – nacionalistički ispadi, kojih je bilo svako malo. Ali imali smo mi naše društveno – političke radnike, novinare i miliciju koji su to znali riješit. Ništa nam nije bilo draže od toga kad bi neko od ovih pratrina i papčina dobio zasluženu zatvorsku kaznu.
U ono vrijeme stvarno je bilo reda i slobode za svakoga. Osim, naravno, za pripadnike pogrešne nacije. Ali bilo je i među njima poštenih ljudi, treba pravo govoriti.
Nažalost, vremena su se promijenila i mi borci za vraćanje na staro moramo se organizovati i stati u kraj ovom zlu oko nas. Stoga u svojim zahtjevima ističemo probleme koji se moraju pod hitno riješiti:
– Najprije tražimo da nam se vrate stara imena ulica.
– Tražimo da nam se vrate drvoredi koji su zločinački porušeni.
– Tražimo da se seljačinama zabrani dolazak u grad od 18 sati.
– Tražimo da se otvori šetalište kojim smo mi šetali držeći se za ruke i šaptali do dugo u noć da naša ljubav nikad neće proć.
– Tražimo da se Dom kulture vrati u prvobitno stanje, jer ovo je stvarno sramota. Fuj, kakva ganga i kakva li družina onog razbojnika Mijata. Kad se samo sjetimo igranke pred kinom…
– A kad smo već kod kina, tražimo da nam se vrati kino, kao i naši dobri stari filmovi: Neretva, Sutjeska, Povratak otpisanih, Boško Buha i Šest Šveđanki na beninskoj pumpi.
– Tražimo da se izbriše ono mrsko ime iz naziva svih sportskih klubova. Eto ga Livnu, pa nek se tamo kruni.
– Posebno tražimo da se vrati FK Budućnost i da se zabrani igranje igračima sa sela.
– Tražimo i da se Gaj vrati u prvobitno stanje, jer tu smo mi za naše praznike teferičili.
– Pod hitno tražimo da se ukine ovaj novi vodovodno – kanalizacioni sistem i nova rasvjeta, jer nagrđuju izgled ovoga našeg, nekad jako lijepog, mjesta.
– U ovom, nazovi gradu, nije ni ponedjeljak k`o što je nekad bio. Zato tražimo da se ukine ovaj i vrati onaj ponedjeljak, što znači vraćanje zelene i stočne pijace na stara mjesta.
– Tražimo da se vrate fabrike radnicima: naša Kablara, Plastika, Transportno, Građevinsko i sve ostalo.
– Također tražimo da se našim majstorima od trgovine vrati Bosnapromet.
– Tražimo i da se iz upotrebe izbace „Pozdrav“ i „Bog“, a da se vrate „Zdravo“ i „Ćao“.
U Crkvu ovoga puta nećemo dirati, jer smo shvatili da je ta ekipa najslabija, upravo onda kad ih se ne progoni.
Ima toga još, ali ovo je tek početak naše ozbiljne borbe za vraćanje na staro. Ako se ovi naši minimalni zahtjevi ne ispune, obratit ćemo se najprije onima koji se bore za ljudska prava. Svakako ćemo se obratiti vlastima nigdjezemske, s OHR-ovom himnom i zastavom. A ako bude trebalo, žalit ćemo se Evropskoj uniji i našim prijateljima iz Turske, Amerike, Irana, Rusije, Sjeverne Koreje i Kine. Nemojte misliti da nas je malo. Strateški smo raspoređeni po svim političkim strankama. A jedan od načina naše borbe je ignorancija i negativnost prema svemu i svakomu. Pa vi gospodo izvolite. Ako zatreba i tužit ćemo i sudit ćemo.
Ćao!