Pozdrav nebu
Malen sam naspram
Tvojih visina,
Blijed u plavetnilu oceana.
Kad sam tužan, bespomoćan
i kad ni otkuda pomoći nije,
kad me u koraku nesreća bije
ne padam u očaj.
U kraju novi je početak.
Vjera me moja prati
u napasti grijeha sam jak,
molitvom se obratim Bogu
ruke svoje pružam nebu.
Nebo je ružičasto.
Zagledan u vodilju svoju
prijeći ću s Kristom
vodu duboku.
Nisam izgubio vjeru u ljude
i kad padam
Kristovu se zagrljaju nadam.
Milan Bojkić, Basel, prosinac 2024.
