Od davnina poklade – fašnik, fašejnek, fašnek, fašnjak, mačkare ili karneval imaju značajnu ulogu u godišnjem ciklusu narodnih običaja. Poklade su se osobito razvile u srednjem vijeku, a potječu od rimskih Saturnalija, te pripadaju kultu plodnosti.
Poklade završavaju dramskim prikazom suđenja lutki «fašniku», koji se na kraju pravno valjanog procesa, spaljuje, baca u vodu i utapa ili na neki drugi način uništava. Tim činom obznanjuje se pobjeda nad zlom, grijesima i nedaćama nanesenim zajednici u prošlom jednogodišnjem razdoblju.
Pojam mačkare asocira na pokladni utorak, dan na koji se ljudi masovno maskiraju i u skupinama obilaze sela, ali i veća naselja te gradove.
O SIMBOLICI MASKE
Pojam mačkare asocira na pokladni utorak, dan na koji se ljudi masovno maskiraju i u skupinama obilaze sela, ali i veća naselja te gradove.
Najvažnije o pokladama svakako su mačkare. Maskira se svatko, bez obzira na dob, spol ili društveni status, u želji da maskom prikrije ili privremeno pritaji vlastiti izgled lica i zamijeni drugim licem koje izaziva strahopoštovanje, užas, smijeh , divljenje i sl. Nositelj maske se identificira s onim što ili koga maska predstavlja. Maska je taj netko tko ovlada čovjekom, daje mu nadahnuće ili naloge za akciju, simboličnu ili realnu.
Maska postoji od pradavnih vremena i javlja se u svezi s prvobitnim predodžbama o višim silama. Ona je sredstvo zaštite od uroka, zlih duhova i rekvizit kod kultnih obreda. Najstarije maske imale su oblik životinjske glave, što saznajemo od prapovijesnih špiljskih crteža. Nadalje, maske poprimaju oblike duhova, demona, božanstava, predaka, poglavica, kraljeva…Izrađivane su od različitih materijala, jednog ili u kombinaciji, pa tako susrećemo drvo, vlakno, platno, perje, kamenčiće mozaika, kožu, te dragocjene metale.
«Ideologija svih prirodnih naroda, a njene tragove još uvijek nalazimo i u Europi u velikoj mjeri se očituje u obredima koji trebaju umnožiti životnu snagu zajednice, kao i žetve, stoke i lovine o kojima ta društvena zajednica ovisi. Jedan od glavnih načina da se to postigne jest ritualni ples, a glavni je pribor toga plesa maska».
Na glavama su imali domaće ili kupovne maske larfe načinjene od papira, kaširanog kartona, plastike, perja, gume i slično, a lica su bila samo nagaravljena čađom, nabijeljena brašnom, ili prekrivena čarapom ili krpom kroz koju se moglo gledati.
U skupini tradicijskih mačkara uglavnom su išli odrasli muškarci i žene. Formirali su povorku, na čijem čelu je obvezatno bio barjaktar, glazbenici-muzikaši s pojačanim bubnjevima. Oni su hodajući selom /u kuće nisu ulazili/ pjevali, plesali, zadirkivali, garavili i uveseljavali gledatelje, koji su ih ispred svojih domova i dvorišta darivali hranom, pićem i novcem. Od dobivenih ponuda fašnički ophodari priređivali su u seoskom domu ili nekom drugom za tu prigodu priređenom mjestu, fašničku zabavu za sve sudionike i znatiželjnike.
selo.hr/tomislavcity
