Pere Markić iz Omolja diplomirani je profesor kineziologije, studirao je te živi i radi u Zagrebu dugi niz godina. Profesor je u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga i predsjednik je Školskog sportskog saveza Grada Zagreba.
Istovremeno je direktor tvrtke SportMixta koja se bavi organiziranjem sportskih događanja. S Perom smo razgovarali o važnosti fizičke aktivnosti u našoj svakodnevnici, utjecaju sporta na djecu i srodnim temama.
Profesor si kineziologije, često slušamo na vijestima kako se kao
nacija slabo krećemo, imamo višak kilograma te bolujemo od raznih
bolesti koje su posljedica takvog stila života. Kako to promijeniti i je
li ključ upravo u djeci i mladima i njihovom odnosu prema sportu, kao i
zdravoj prehrani?
To je pitanje na koje odgovor traže svi koji participiraju u stvaranju zdrave nacije, a to su profesori TZK-a, zdravstveni djelatnici, treneri i da ne nabrajam dalje. Mišljenja sam da je sve što vodi prevenciji upravo svih tih oboljenja jedan dio ključa. Metode su već svima poznate, ali nekako provedba uvijek zakaže. Mi, koji smo odrasli na selu, dobro se sjećamo napora naših roditelja da nas bar za ručak natjeraju u kuću, a danas je problem istjerati dijete iz kuće na igru. Ta animacija djece i mladih izrazito je teška, za što nisu krivi oni, nego okolnosti i razvoj tehnologije. No, taj izazov moramo s vremenom prevladati i svi svojim osobnim primjerom pokazati značaj bilo kojeg oblika aktivnosti i njegove važnosti, ne samo u tjelesnom pogledu, nego i socijalnom i psihološkom.
Osim profesorskog dijela posla, baviš se i raznim drugim aktivnostima
vezanim za sport; možeš li nam ih ukratko opisati?
Evo istekla je deseta godina otkako imam tvrtku SportMixta koja se bavi različitim sportskim organizacijama. Popis je podugačak, ali glavni nam je cilj organizirati sportske aktivnosti redovito i za sve uzraste: od djece, za koje radimo sportske rođendane i kampove, preko mladih, kojima organiziramo različita sportska natjecanja, pa do ljudi koji su već na različitim poslovnim pozicijama pa im je još teže pronaći vremena za sportske aktivnosti. Evo da konkretiziram: za mlade trenutno imamo Rekreativnu odbojkašku ligu koja okuplja preko 300 odbojkaša rekreativaca – njihova je energija na terenu sjajna i ulijeva nadu da ipak svi ne provode dane samo pred računalima. Projekt kojim se osobno osobito ponosim jest Business basketball league – poslovna košarkaška liga, jedina takva u Hrvatskoj, koja služi kao svojevrsni teambuilding brojnim tvrtkama.
Trenutno obnašaš i dužnost predsjednika Školskog sportskog saveza Grada Zagreba.
Tako je, obnašajući tu dužnost dodatno sam upoznao sustav školskog sporta i njegovu problematiku, ali i mogućnosti, što mi je bilo vrlo vrijedno za osobni razvoj.
Sport je tvoj način života, a osim što si sam aktivan, kao da je
tvoja profesionalna misija da i druge navedeš da upoznaju sve dobrobiti
sportskih aktivnosti, koliko je zapravo kretati se i baviti nekom
rekreacijom korisno za nas?
Svatko tko radi posao koji voli ispunio je svoju misiju. A rekreacija? Da, iznimno je važna. Mislim da je svatko, tko se ikada bavio bilo kakvim sportom, planinario, rolao se, vozio bicikl, trčao, primjetio koliko se bolje osjeća nego kada vrijeme provede uz televizor i zdjelu čipsa. Televizor i zdjela čipsa su ok, ali bolje sjednu nakon trčanja (smijeh).
Iz perspektive prosvjetnog djelatnika, je li školski sustav
zadovoljavajuć kada je riječ konkretno o tvom području djelovanja?
Na ovo je pitanje uvijek nezahvalno odgovarati. Ako kažem da je broj sati nastave TZK-a premalen – postavlja se pitanje nauštrb čega ga povećati? Možda rješenje nije samo u redovnoj nastavi, već mnogo šire. Možda mi možemo biti dobar poticaj za to da se djeca nakon nastave bave fizičkim aktivnostima – da država bude ta koja će to omogućiti i onima koji to možda, zbog financija, nisu u mogućnosti. Imate primjer Slovenije gdje država svake zimske praznike svim učenicima financira školu skijanja – koliko smo mi daleko od toga!
Što bi poručio onim mladima koji razmišljaju o tome da upišu studij
kineziologije?
To je stvarno zanimljiv fakultet! Kada sam 1999. otišao iz Tomislavgrada, nisam ni slutio koliko me različitih aktivnosti čeka i koje ću sve nove vještine svladati. Ako vas život poštedi ozbiljnih ozljeda, a volite sport, i volite živjeti taj adrenalin i sve ono što on nosi sa sobom – mislim da s ovim fakultetom ne možete pogriješiti.
Ako se nismo nikada bavili sportom, a htjeli bismo početi – možeš li
dati nekoliko smjernica.
Bitno je pronaći neku aktivnost koja vam je najbliža, možda vašemu karakteru, nešto što ćete raditi s guštom – a sve ostalo dođe samo od sebe. Naravno, profesionalna podrška uvijek dobro dođe.
Tomislavcity
