Foto: The Atlantic - Joan Wong

Jutarnji list prenosi odličan članak znanstvenog novinara Ed Yonga napisanog za portal The Atlantic. U članku se objašnjava utjecaj virusa na trenutni svjetski poredak, s posebnim osvrtom na ponašanjem SAD-a. Svakako vrijedi pročitati.

Prije tri mjeseca nitko nije znao da SARS-Co-V-2 uopće postoji. Sada se virus proširio na gotove sve zemlje na svijetu i zarazio skoro pola milijuna ljudi od kojih za mnoge znamo, no za mnoge od njih i ne znamo. Virus je skršio ekonomije i doveo zdravstvene sustave zemalja pred kolaps, napunio bolnice i ispraznio javne prostore. Odvojio je od njihovih kolega s posla i prijatelja. Narušio je moderno društvo u mjeri kojoj još nitko nikada nije svjedočio. Uskoro će svatko u Americi znati barem nekoga tko je inficiran. Baš kao i Drugi svjetski rat ili teroristički napad 11. rujna, ova je pandemija ostavila dubokog traga u psihi ljudi, piše za portal The Atlantic poznati znanstveni novinar Ed Yong.

Globalna pandemija ovih razmjera bila je neizbježna. Posljednjih godina, stotine medicinskih stručnjaka napisali su knjige, znanstvene radove i razna upozorenja da bi se ovako nešto moglo dogoditi. Bill Gates je govorio svima koji su željeli slušati, uključujući i 18 milijuna ljudi koji su poslušali njegov govor na TED Talku. 2018. napisao sam da Amerika nije spremna za pandemiju koja će se prije ili kasnije pojaviti. U listopadu je Centar za zdravstvenu sigurnost Johns Hopkins opisao što bi se moglo dogoditi ako bi novi koronavirus poharao svijet. A onda se dogodilo upravo to. Hipoteza je postala realnost. ‘Što ako?’ je postalo ‘Što sada?’

Dakle, što sada? U posljednjim satima prošle srijede, što se sad čini kao daleka prošlost, Yong je razgovarao o pandemiji sa svojom trudnom prijateljicom kojoj se bližio datum poroda. Shvatili su da bi njezino dijete moglo biti prvo među onima rođenima u svijetu bitno izmijenjenom virusom COVID-19. Odlučili su ih nazvati Generacija C.

Kao što ćemo uskoro vidjeti, životi generacije C bit će oblikovani odlukama koje ćemo donijeti u narednim tjednima i gubicima koje ćemo pretrpjeti. No prije svega, malo računanja.

Američka iluzija

Po Indeksu globalne zdravstvene sigurnosti koji rangira sve zemlje svijeta s obzirom na njihovu spremnost da se suoče s pandemijom, SAD su dobile 83,5 bodova što je najbolji rezultat na svijetu. Bogata, snažna, razvijena Amerika trebala je biti najspremnija od svih nacija. No, ta je iluzija nestala. Unatoč mjesecima upozoravanja dok se virus širio drugim zemljama, kad je Ameriku COVID-19 napokon testirao, ona je na testu pala.

‘Bez obzira na sve, virusi poput ovog ispitat će otpornost čak i najopremljenijih zdravstvenih sustava’, kazao je Nahid Bhadelia, infektolog sa Sveučilišta Boston. Mnogo zarazniji i smrtonosniji od uobičajenih sezonskih influenza, novi koronavirus pokazao se i mnogo otpornijim te se širi s jednog domaćina na drugog i po nekoliko dana prije nego izazove prve simptome. Da bi se obuzdao ovakav patogen, zemlje moraju razviti testove kojima će identificirati zaražene, izolirati ih i pratiti s kime su došli u kontakt. To je ono što su Južna Koreja, Singapur i Hong Kong učinili uz odlične rezultate. I to je ono što Amerika nije učinila, piše Yong za The Atlantic.

Kao što su već pisali Yongovi kolege Alexis Madrigal i Robinson Mayer, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti u veljači je razvio i distribuirao neispravne testove za koronavirus. Neovisni laboratoriji proizveli su alternative, no zakočila ih je birokracije FDA (Food and Drug Administration). U kritičnim mjesecima kad je slučajeva bilo već nekoliko desetaka tisuća, testirano je svega nekoliko stotina ljudi.

Da će biomedicinska supersila poput SAD-a tako nevjerojatno podbaciti u izradi jednostavnog dijagnostičkog testa, bilo je, doslovno, nezamislivo.

“Ne znam postoje li kakve simulacije koje smo ja ili netko od mojih kolega proveli, a u kojem smo predvidjeli propast testiranja”, rekla je Alexandra Phelan sa Sveučilišta Georgetown koja radi na pravnim pitanjima kad je riječ o infektivnim bolestima.

Fijasko s testovima

Fijasko testiranja izvorni je grijeh američkog pandemijskog neuspjeha, jedna jedinstvena greška koja je potkopala sve druge protumjere. Da je zemlja točno pratila širenje virusa, bolnice su mogle provesti svoje pandemijske planove, organizirati posebne prostorije za tretman oboljelih, naručiti dodatnu opremu, osigurati osoblje ili odrediti koje će se institucije baviti oboljelima od koronavirusa. Ništa od toga se nije dogodilo. Umjesto toga, zdravstveni sustav koji ionako radi skoro punim kapacitetom i koji je ionako bio opterećen teškom sezonom gripe, iznenada se suočio s virusom koji se nekontrolirano širio čitavom zemljom. Preopterećene bolnice to nisu mogle podnijeti. Nedostajalo je osnovne zaštitne oprema poput maski, odijela i rukavica. Uskoro će nedostajati kreveta, kao i respiratora koji bi omogućili disanje onima čija je pluća napao koronavirus.

S malo mogućnosti da se održi na površini, američki zdravstveni sustav funkcionira uz pretpostavku da će da će manje pogođene države pomoći onima u većim problemima. Tako nešto funkcionira kod lokaliziranih katastrofa poput uragana ili požara, ali ne kod pandemije koja je zahvatila 50 država. Umjesto suradnje pojavilo se natjecanje. Neke zabrinutije bolnice nabavile su ogromne količine opreme baš kao što su i neki ljudi pokupovali sav WC papir.

Dijelom je to zbog toga što je Bijela kuća ‘kuća duhova’ kad je riječ o znanstvenoj ekspertizi. Ured za kontrolu pandemija koji je bio dio Nacionalnog vijeća sigurnosti, razriješen je 2018.

28. siječnja je Luciano Borio, koji je bio član tog tima, pozvao vladu da ‘djeluje odmah kako bi spriječila pandemiju u Americi’ i u suradnji s privatnim sektorom naprave pouzdane testove. No uz zatvoren ured, ta su upozorenja objavljena u Wall Street Journalu umjesto da se o tim pitanjima razgovara s predsjednikom osobno. Umjesto da odmah krene u akciju, Amerika je sjedila besposlena.

Nepristojna, zaslijepljena, letargična i nekoordinirana Amerika je COVID-19 krivo procijenila i to značajno više nego se bilo koji zdravstveni radnik s kojim sam razgovarao usudio prognozirati. “Mnogo gore”, rekao je Ron Klain, koji je koordinirao američki odgovor na zapadnoafričku epidemiju ebole 2014. “Ovo je bilo ispod svih očekivanja koja smo imali”, rekla je Lauren Sauer, koja se bavi pripremama za katastrofe u Centru Johns Hopkins. “Kao Amerikanac, užasnut sam”, rekao je Seth Berkley, voditelj Gavija, Saveza za cjepivo. “SAD može završiti s najgorom epidemijom u industrijaliziranom svijetu.”

Sljedeći mjeseci

S obzirom na zaostatak, SAD-u će biti teško – ali ne i nemoguće – uhvatiti korak. Bliska budućnost je do neke mjere određena jer je COVID-19 sporo i dugo oboljenje. Osobe koje su bile zaražene prije nekoliko dana, simptome će početi pokazivati ​​tek sada, čak i ako su se u međuvremenu izolirali. Neki od tih ljudi ući će u odjel intenzivne njege početkom travnja. Od prošlog vikenda, država je imala 17.000 potvrđenih slučajeva, ali stvarni broj je vjerojatno negdje između 60.000 i 245.000. Broj se sada počinje eksponencijalno povećavati: Od četvrtka navečer, službeni broj slučajeva iznosio je 83.507, dok stvarni broj slučajeva nije poznat. Zdravstveni radnici već primjećuju zabrinjavajuće znakove: nedostatak opreme, sve veći broj pacijenata te liječnika i medicinskih sestara koji su se i sami zarazili.

Italija i Španjolska nude mračna upozorenja o budućnosti. U bolnicama nema dovoljno mjesta, zaliha i osoblja. Ne mogavši liječiti i spasiti sve, liječnici su bili prisiljeni na nezamislivo: racionalizirati i skrbiti o pacijentima koji imaju veće šanse preživjeti, a druge ostaviti da umru. SAD ima manje bolničkih kreveta po glavi stanovnika nego Italija. Studija koju je objavio tim na Imperial College u Londonu zaključila je da će se, ako pandemija ostane bez nadzora, ti kreveti popuniti do kraja travnja. Do kraja lipnja, za svaki raspoloživi krevet na intenzivnoj njezi bit će otprilike 15 pacijenata s COVID-19 kojima je potreban jedan. Do kraja ljeta pandemija će izravno ubiti 2,2 milijuna Amerikanaca, ne računajući sve one koji će biti neizravne žrtve jer bolnice nisu u stanju brinuti se za uobičajeni bolesti poput srčanog i moždanog udara ili automobilske nesreće. To je najgori scenarij. Da bi se to spriječilo, moraju se dogoditi četiri stvari i to brzo.

Prvo i najvažnije je brza izrada maski, rukavica i druge osobne zaštitne opreme. Ako zdravstveni radnici ne mogu ostati zdravi, ostatak odgovora će propasti. Na nekim mjestima zalihe su već toliko niske da liječnici ponovno koriste već korištene maske, traže donacije od javnosti ili šivaju vlastite domaće alternative. Do ovih nestašica dolazi zbog toga što su medicinske potrepštine izrađene po narudžbi i ovise o međunarodnim lancima opskrbe koji se trenutno napregnuti i pucaju. Provincija Hubei u Kini, epicentar pandemije, bila je i proizvodni centar medicinskih maski.

U SAD-u su Nacionalne strateške zalihe – skladište medicinska oprema – već isporučile pošiljke najteže pogođenim državama. Skladište nije neiscrpno, ali može kupiti nešto vremena. Donald Trump mogao bi iskoristiti to vrijeme za aktiviranje Zakona o proizvodnji obrambenih proizvoda, te tako pokrenuti proizvođače ratne opreme da prijeđu na izradu one medicinske. No nakon što je aktivirao taj zakon prošle srijede, Trump ga zapravo nije iskoristio, navodno zbog lobiranja američke Gospodarske komore i čelnika velikih korporacija.

Neki su se proizvođači već bacili na posao, ali njihovi su napori neravnomjerno raspoređeni. “Jednog dana probudit ćemo se o pričama o liječnicima u gradu X koji operiraju s maramama i ormaru u gradu Y u kojem su nagomilane maske”, kaže Ali Khan, voditelj Odjela javnog zdravstva na Sveučilištu Nebraska.

„Širom zemlje sada je potrebna masovna logistička operacija nabave opreme“, kaže Thomas Inglesby iz škole javnog zdravlja Johns Hopkins Bloomberg. Time ne mogu upravljati mali i neiskusni timovi raštrkani po Bijeloj kući. Rješenje je, kaže, u Obrambenoj logističkoj agenciji – grupi od 26 000 ljudi koja priprema američku vojsku za prekomorske operacije i koja je pomogla u prošlim javnozdravstvenim krizama, uključujući izbijanje ebole 2014. godine.

Distribucija testova

Ova agencija također može koordinirati drugu hitnu potrebu: distribuciju ogromnog broja testova za COVID-19. Ti su testovi sporo pristizali zbog pet zasebnih manjkova: maski koje štite ljude koji obavljaju testove; nazofaringealnih briseva za prikupljanje uzoraka virusa; ekstrakcijskih setova za vađenje genetskog materijala virusa iz uzoraka; kemijskih reagensa koji su dio tih kompleta; i obučenih ljudi koji mogu provoditi testove. Mnogi od ovih manjkova su, opet, posljedica naprezanja lanaca opskrbe. Amerika se oslanja na tri proizvođača za ekstrakcijske reagense, osiguravajući višak u slučaju da bilo koji od njih uspije – ali svi su propali zbog globalne potražnje bez presedana. U međuvremenu, Lombardija u Italiji, najteže pogođeno mjesto u Europi, dom je jednog od najvećih proizvođača nazofaringealnih briseva.

Neki manjkovi se ipak rješavaju. FDA sada brzo kreće u odobravanje testova razvijenih u privatnim laboratorijima. Barem jedan od njih može dati rezultate za manje od jednog sata, što potencijalno omogućuje liječnicima da saznaju ima li pacijent pred njima COVID-19. Zemlja “svakodnevno povećava kapacitet”, kaže Kelly Wroblewski iz Udruge laboratorija za javno zdravstvo.

Trump je 6. ožujka rekao da “svatko tko želi test može dobiti test.” No je bila ( i još uvijek jest) neistina, a njegovi su vlastiti dužnosnici brzo to ispravili. Bez obzira na to, zabrinuti ljudi su preplavili bolnice, tražeći testove koji nisu postojali. „Ljudi su htjeli biti testirani iako nisu imali simptoma ili ako bi sjedili pored nekoga tko kašlje“, kaže Saskia Popescu sa sveučilišta George Mason, koja radi na pripremi bolnica za pandemije. Drugi su bili samo prehlađeni, ali liječnici su i dalje morali koristiti maske kako bi ih pregledali, koristeći zalihe koje su ionako već na izdisaju. „Sustav zdravstvene skrbi je stvarno pod stresom“, kaže Popescu. Čak i sada, kako se kapacitet povećava, testovi se moraju pažljivo koristiti. Prioritet, kaže Marc Lipsitch s Harvarda, je testiranje zdravstvenih radnika i hospitaliziranih pacijenata, što omogućuje bolnicama da ugase sve požare koji su u tijeku. Tek kasnije, nakon što se neposredna kriza uspori, testovi bi trebali biti raspoređeni na širu populaciju. “Neće to biti samo: Idemo tamo raditi testove!”, kaže Inglesby.

Za te će mjere trebati vremena tijekom kojih će se pandemija ili ubrzati iznad kapaciteta zdravstvenog sustava ili usporiti do prihvatljive razine. Njezin tijek – i sudbina nacije – sada ovisi o trećoj stvari, a to je socijalno distanciranje. Razmislite na ovaj način: Sada postoje samo dvije skupine Amerikanaca. Grupa A uključuje sve koji su uključeni u medicinski odgovor, bilo da se radi o pacijentima, testiranju ili proizvodnom materijalu. U skupini B spadaju svi ostali, a njihov je posao kupiti više vremena grupi A. Skupina B sada mora “izravnati krivulju” fizičkim izoliranjem od drugih ljudi kako bi presjekla lance prijenosa. Ovi naizgled drastični koraci moraju se poduzeti odmah, prije nego što se učine proporcionalnim, i oni se moraju nastaviti nekoliko tjedana.

Uvjeriti zemlju da dobrovoljno ostane kod kuće nije lako, a bez jasnih smjernica Bijele kuće, gradonačelnici, guverneri i vlasnici tvrtki bili su prisiljeni poduzeti vlastite korake. Neke su države zabranile velika okupljanja ili zatvorile škole i restorane. Najmanje 21 ih je sada uvelo neki oblik obvezne karantene, prisiljavajući ljude da ostanu kod kuće. A ipak, mnogi građani i dalje se guraju u javne prostore.

U tim trenucima, kada dobrobit svih ovisi o žrtvama mnogih, jasna koordinacija je četvrta hitna potreba. Važnost društvenog distanciranja mora biti objašnjena javnosti koja također mora biti uvjerena i informirana. Umjesto toga, Trump je u više navrata ublažavao problem, govoreći Americi da „mi to sve imamo pod kontrolom“, iako nemamo, i da će broj slučajeva „biti blizo nule“ dok se, zapravo, povećava. U nekim slučajevima, kao i kod tvrdnje o sveprisutnim testiranjima, njegovi su gafovi produbili krizu. Čak je zagovarao i neprovjerene lijekove.

No podalje od novinara iz Bijele kuće, Trump je, očito, slušao Anthonyja Faucija, direktora Nacionalnog instituta za alergiju i zarazne bolesti. Fauci je savjetovao svakog predsjednika od Ronalda Reagana na ovamo, o novim epidemijama, a sada sjedi na čelu radne skupine za COVID-19 koja se otprilike svaki drugi dan susreće s Trumpom. “Ima svoj stil, pustimo sad to,” rekao mi je Fauci, “ali bilo kakvu preporuku koju sam do sada dao, suštinu svega, on je slušao.”

Ali Trump se, čini se, već koleba. Posljednjih je dana nagovijestio da je spreman povući politiku socijalnog distanciranja u nastojanju da zaštiti ekonomiju. Učeni ljudi i poslovni lideri koristili su sličnu retoriku, tvrdeći da bi se ljudi visokog rizika, poput starijih osoba, mogli zaštititi, dok se ljudima s nižim rizikom dopušta povratak na posao. Takvo razmišljanje je primamljivo, ali manjkavo. Precjenjuje našu sposobnost da procijenimo nečiji rizik i da se na neki način uklonimo s “rizičnim” ljudima iz ostatka društva. Podcjenjuje koliko jako virus može pogoditi skupine s malim rizikom i koliko će bolnice biti pretrpane ako se razbole mlađe demografske skupine.

Nedavna analiza sa Sveučilišta u Pennsylvaniji procijenila je da čak i kad bi mjere društvenog distanciranja mogle smanjiti stopu infekcije za 95 posto, 960.000 Amerikanaca će i dalje trebati intenzivnu njegu. U SAD-u postoji samo oko 180.000 respiratora te dovoljno terapeuta i osoblja intenzivne njege da bez problema mogu skrbiti samo o 100.000 ventiliranih pacijenata. Napustiti socijalno distanciranje bilo bi glupo. Odustajanje od njega, kad su testovi i zaštitna oprema još uvijek oskudni, bilo bi katastrofalno.

Ako Trump ostane na istom putu, ako se Amerikanci budu pridržavali socijalnog distanciranja, ako se testiranja krenu provoditi i ako se može proizvesti dovoljno maski, postoji šansa da zemlja ipak uspije spriječiti najgora predviđanja o COVID-19 i barem privremeno stavi pandemiju pod kontrolu. Nitko ne zna koliko će to trajati, ali neće brzo. “To bi moglo biti od četiri do šest tjedana do najviše tri mjeseca,” rekao je Fauci, “ali nemam veliko povjerenje u taj raspon.”

Završna igra

Čak ni savršen odgovor neće završiti pandemiju. Sve dok virus negdje postoji, postoji šansa da jedan zaraženi putnik ponovo zapali svježe iskre u zemljama koje su već ugasile vatru. To se već događa u Kini, Singapuru i drugim azijskim zemljama za koje se nakratko činilo da imaju virus pod kontrolom. U tim uvjetima postoje tri moguća scenarija: jedan koji je vrlo malo vjerojatan, jedan koji je vrlo opasan i jedan koji je vrlo dugotrajan.

Prvi je da svaka nacija uspije istodobno obuzdati virus, kao i izvorni SARS 2003. S obzirom na to koliko je široka pandemija koronavirusa i kojom brzinom zemlji napreduju, izgledi za svjetsku sinkroniziranu kontrolu izgledaju poprilično slabašno.

Drugi je da virus čini ono što su radile pandemije gripe: žari i pali svijetom i ostavlja iza sebe dovoljno imunoloških preživjelih te se na kraju bori za pronalazak održivih domaćina. Ovaj scenarij „imuniteta stada“ bio bi brz, a time i primamljiv. Ali moglo bi imati strašnu cijenu: SARS-CoV-2 zarazniji je i pogubniji od gripe i vjerojatno će iza sebe ostaviti mnogo milijuna leševa i devastiran zdravstveni sustav. Činilo se da je Velika Britanija u početku pribjegla ovoj strategiji, prije nego što je, uspoređujući modele, otkrila strašne posljedice. Čini se da SAD također razmišlja u tom smjeru.

Treći je scenarij da svijet igra dugu igru ​​mačke i miša s virusom, uništavajući epidemiju ovdje i ondje dok se ne proizvede cjepivo. Ovo je najbolja opcija, ali i najduža i najkompliciranija.

Za početak, ovisi o proizvodnji cjepiva. Da se radi o pandemiji gripe, bilo bi lakše. Svijet ima iskustva u izradi cjepiva protiv gripe i to čini svake godine. Ali ne postoje cjepiva protiv koronavirusa – do sada se činilo da ti virusi uzrokuju blage ili rijetke bolesti – tako da istraživači moraju početi ispočetka. Prvi koraci bili su impresivno brzi. Prošlog ponedjeljka je moguće cjepivo koje su stvorili Moderna i Nacionalni instituti za zdravstvo poslano u klinička ispitivanja. To znači da je postojao jaz od tek 63 dana između znanstvenika koji prvi put prate gene virusa i liječnika koji ubrizgavaju moguće cjepivo u nečiju ruku. “Ovo je svjetski rekord,” rekao je Fauci.

Ali to je i najbrži korak među mnogim kasnijim sporima. Početno ispitivanje istraživačima će jednostavno reći je li cjepivo sigurni i može li mobilizirati imunološki sustav. Potom će istraživači morati provjeriti da li doista sprečava infekciju SARS-CoV-2. Trebat će napraviti ispitivanja na životinjama i velika ispitivanja kako bi osigurali da cjepivo ne uzrokuje teške nuspojave. Morat će odrediti koja je doza potrebna, koliko puta treba jednog čovjeka cijepiti, djeluje li kod starijih ljudi i jesu li potrebne druge kemikalije za povećanje učinkovitosti.

Cijeli tekst pročitajte na portalu jutarnji.hr.