Dragi Duvnjaci,
u svom predizbornom letku obećali smo da “nećemo šutjeti”, a nakon nedavne debate dvojice kandidata za načelnika na Radiju Tomislavgrad, primorani smo se osvrnuti na komentare gospodina Buntića o pitanjima energetike i prostornog plana predstavljenog ove godine. Stavovi gospodina Buntića, potkrijepljeni nejasnim podacima, ne samo da zbunjuju javnost, već i stvaraju pogrešnu sliku o energetskim projektima, dok istovremeno ne otvaraju ključne probleme s kojima se suočava naša zajednica,a to je uništavanje našeg životnog prostora i ignoriranje glasa lokalne zajednice.
Gospodin Buntić je na debati istaknuo problem nedovoljno razvijenog elektroenergetskog sustava kao prepreku za daljnju izgradnju projekata iz prostornog plana. Međutim, ni u jednom trenutku nije spomenuo neospornu činjenicu o nekontroliranoj i prekomjernoj gradnji energetskih objekata, što je mnogo veći problem. Pozitivno je barem priznanje da se dalekovodi grade isključivo radi energetskih objekata, jer postojeći nisu dovoljnog kapaciteta, no nažalost našim novcem za objekte privatnih investitora.
Primjerice, nekonzistentnost njegovih izjava očituje se kada tvrdi da je 15 lokacija tek u fazi koncesija i da će biti uspjeh ako se samo jedan projekt realizira. No stanje na terenu i aktivnosti pojedinih tvrtki pokazuju drugačiju sliku. Tvrtka Kamen-Dent, koja razvija projekt VE Pakline, već je dobila status projekta od javnog interesa, izdane su lokacijska i okolišna dozvola, a postoje i ugovori o koncesijama popisani s našom općinom. Kako je moguće da su takvi ključni koraci već napravljeni, a načelnik ne spominje ove uspjehe? Također, zašto se ne pohvali time da su naknade za koncesije na ovom projektu povoljnije u odnosu na prve dvije vjetroelektrane, Mesihovinu i Jelovaču? Vjerojatno se ne hvali jer ponovno dajemo našu zemlju u bescjenje da bismo doveli investicije u naš kraj po istim uvjetima, kako bi se izbjeglo da te investicije “slučajno” završe u Mostaru ili Stocu, kako načelnik tvrdi. Međutim, sami investitori i koncesionari, kao u primjeru VE Pakline, dolaze upravo iz Mostara, čime se samo nastavlja niz nelogičnosti u ovoj cijeloj priči.
Mnogi drugi projekti iz prostornog plana su odmakli zabrinjavajuće daleko sa ishođenjem dozvola, što iznenađujuće malo ljudi zna. Isto se nameće pitanje kakvi su ugovori postignuti za projekte čija je gradnja krenula poput VE Baljci, VE Tušnica i VE Široka Draga? Nismo čuli primjere boljih ugovora od načelnika za ove projekte u izgradnji, a vidimo da su tri projekta u aktivnoj fazi gradnje, dok se ostali koncesionari čija gradnja nije počela hvale kako su daleko dogurali sa dozvolama.
Zamislite Vi kolika prava uzima naša vlast da proglasi jedan projekt našim javnim interesom. Na temelju čega su to učinili? Jesu li možda proveli referendum u Duvanjskom kraju pa zaključili da je ovaj i svi drugi projekti od javnog interesa? Koliko Duvnjaka uopće zna da je jedan vjetropark proglašen njihovim javnim interesom?
Jasno je nakon svega da ova vlast čini sve kako bi dovela investitore u obnovljive izvore energije sa svih strana svijeta i BiH, ali žao nam je što se načelnik zaboravio pohvaliti jednom posebnom mjerom koje je sprovedena u općinskoj odluci naziva “Odluka o uvjetima, lokacijama i naknadama za izgradnju solarnih elektrana na području općine Tomislavgrad” dostupne na stranicama općine, a donese dana 30.07.2023 naša općina člankom 11 (Slika 1) se obavezala preuzeti solarne panele nakon isteka koncesije i izvršiti njihovu sanaciju što je izuzetno hrabar i odvažan potez od našeg načelnika jer tehnologija reciklaže za solarne panele ne postoji, a njihovo odlaganje zahtijeva posebne procedure radi olova, kadmija i drugih teških metala koje sadržavaju u sebi, što će skupo koštati naše građane čiji će budžeti već biti opterećeni naknadama za obnovljive izvore energije u računima za struju kao i povećanjem cijene električne energije. Sve je to dio poticaja investitorima koje naši građani moraju činiti da bi ih doveli sa raznih strana svijeta.
Nadalje načelnik se hvali kako je “spustio prostorni plan u mjesne zajednice kao nijedna druga općina”, i to u trenutku kada je većina koncesija već izdana. U stvarnosti, prostorni plan za razdoblje 2017-2037. predstavljen je 2024. godine, što znači da je došlo do kašnjenja od čak 7 godina. Dodatno, načelnik zaboravlja spomenuti da je u tom planu predviđeno 2.500 hektara naše zemlje za solarne panele i 17 vjetroparkova. Ovakvi projekti nemaju paralelu u BiH ili Hrvatskoj, a slične razmjere mogli bismo pronaći jedino u Kini s obzirom na broj projekata i površinu općine.
Načelnik se nadalje hvali protupožarnim putevima, međutim svi smo svjedoci da, kada se protupožarni put izgradi sredstvima općinskog proračuna, vrlo brzo dolazi i vjetropark. U svemu tome načelnik spominje i poticaj turizmu zbog izgradnje puteva i mogućnosti odlaska za 10 minuta na vrh neke naše planine, nepoznavajući činjenicu da turističke lokacije u razvijenim zemljama imaju izuzetne restrikcije za puteve i vožnju po njima radi očuvanja prirode, koja je na svakoj našoj planini izuzetno vrijedna po pitanju prirodnih bogatstava kojih dobrim djelom kao zajednica nismo svjesni. Također se vjetroparkovi teško uklapaju u koncept turizma.
Postavlja se pitanje zašto se nije izlazilo u susret drugim investitorima čiji su visokotehnološki pogoni trebali ostati i realizirati se u Tomislavgradu. Primjerice, tvrtka B Spring, zbog nedostatka suradnje lokalne vlasti, prebačena je iz Tomislavgrada u Livno, u vremenskom periodu kada je potpisan ugovor za VE Mesihovina.
Tijekom debate također je spomenuo da izdavanje koncesije ne znači nužno i realizaciju projekta, jer su, kako kaže, to samo koncesije čija daljnja realizacija ovisi o sposobnosti investitora. Postavljamo pitanje: kome mi to dajemo našu zemlju? Jesu li te tvrtke zaista kvalificirane za izgradnju energetskih objekata ili je riječ o preprodavačima naše zemlje bez stvarnih referenci, možda čak i sumnjivog poslovnog morala? Kako je moguće da se izdane koncesije preprodaju? Na taj način riskiramo da naša zemlja završi u rukama stranih investitora koji nemaju nikakve veze s našim krajem, dok lokalni posrednici profitiraju.
Zašto se koncesije dodjeljuju bez važećeg prostornog plana općine, bez okolišne dozvole, a mišljenje lokalne zajednice, koje prema Aarhuškoj konvenciji mora biti uzeto u obzir, ignorira? Ovim putem želimo poručiti gospodinu Buntiću i svim dionicima da su naši prirodni resursi najvrjednija imovina općine, te da se pitanje koncesija ne smije tretirati olako. Njoj mora prethoditi kvalitetna javna rasprava i ukoliko je izdajemo za vjetropark onda se mora znati prije toga kakav ona utjecaj ima na naš okoliš i ljude.
Stoga pozivamo narod na obustavu svih koncesija dok se ne osigura potpuno uključivanje lokalne zajednice u proces odlučivanja i ne objavi javni registar svih dodijeljenih koncesija i naknada za koji ćemo se zalagati. Samo tako ćemo osigurati potpunu transparentnost i upućenost naroda u stanje naše izdane zemlje i sukladno tome potrebito djelovanje, jer načelnik je pokazao da ni on ne barata stanjem i količinom izdane zemlje. Kako će onda sami narod znati kako je, kome je i pod kojim uvjetima izdana njegova zemlja i s kakvim utjecajima na okoliš ?
U dokumentu Proračun Općine Tomislavgrad za 2023. godinu, koji je dostupan na stranicama općine, moguće je naći podatak o prihodima od koncesija. Iznos prihoda od koncesija u 2023. godini iznosio je 260 tisuća KM (Slika 2). Pitamo načelnika i Duvnjake: jesu li ti novci vrijedni koncesionirane i uništene Midene, Tušnice, Jelovače, Kamešnice, Šujice i već sada izdane koncesije na Libu, Ljubuši, Gradini, Tušnici i mnogih drugih koje se ne odnose na vjetroparkove i solarne elektrane? Jer tih 260 tisuća KM trebalo bi se odnositi na sve koncesije aktivne u općini, uključujući rudnik Studena vrila, koncesije na ribolovne zone i druge.
Kandidat HDZ-a, Tomislav Krišto, svojim iznesenim stavovima pokazao je puno veću širinu razmišljanja i daje nadu za rješavanje ovog najvećeg problema koji je aktivan u našoj općini. Jedino bismo preporučili HDZ-u da svoju predizbornu parolu “Vratimo Tomislavgrad HDZ-u” promijene u “Vratimo Tomislavgrad Duvnjacima”, jer je naš Tomislavgrad dugogodišnjim pomacima ka nazadovanju otet iz ruku Duvnjaka.
Potencijalnim načelnicima poručujemo da odu u sela od Brišnika do Mesihovine i čuju razmišljanja ljudi čiji je životni prostor već sada ugrožen i čije su kuće pucale kada se u njihovom dvorištu radio vjetropark. Također im preporučamo odlazak na gradilište VE Tušnice i pregled terena oko gradilišta koji nije osiguran na odgovarajući način i ugrožava sigurnost građana. Preporučujemo im da istraže što je to Danski model naplate naknada za projekte vjetroparkova koji su usvojile i sve druge zemlje.
Budući načelniče zaštita naših ljudi i naše prirode mora biti iznad bilo kakvih lobiranja stranih investitora, lokalnih posrednika i preprodavača zemlje, lažnih ekoloških aktivista i političkih interesa.
Ovo pitanje nije političko nego je pitanje očuvanja životnog prostora, prirodnih resursa i pronalaženja očitih nelogičnosti i nezakonitosti počinjenih štetnim ugovorima za županiju i općinu koji moraju izaći na vidjelo.
S poštovanjem,
HSP Pravaši
Izbori 2024. - Sponzorirani sadržaj