OPROSTI IM
(bleiburškim žrtvama)
Jesi li jutros kćeri ustala sjetna
sredina je svibnja
spomendan ocu tvojemu
Jesi li gledala moju sliku, onu jedinu
što ju tvoja majka dugo skrivala
Na njoj sam u vojničkoj odori
ponosno uspravljen sanjao snove
nedosanjan
Sanjao sam ih za tebe
I ostvariše se
Sinovi tvoji slobodu baštine
Moji su snovi mirom mirisali
u njima sam ruke pružao ljudima
Pružao sam ih i onim spodobama
koji me mojom puškom ustrijeliše
Osladi im se vražja moć
Nad nama nemoćnima
Krvavo kolo zaigraše, neljudi
Odlazeći mislio sam na tebe
svoju malu jedinicu
Pitao sam se tko će ti suze brisati
kad se spotakneš u igri
tko će te na vjenčanje pratiti
tko će naše njive orati
Onda me zagrli zelena livada
i meke vlati postadoše jastuk
postelja za moju umornu glavu
Osjetih olakšanje zagledan
u rascvale ivančice
Izda me glas, ali znam kako si me čula
dok sam ti srcem govorio
OPROSTI IM
samo je jedan Sudac
Iva Bagarić/Tomislavcity
