OPROSTI IM

                                             (bleiburškim žrtvama)

Jesi li jutros kćeri ustala sjetna
sredina je svibnja
spomendan ocu tvojemu

Jesi li gledala moju sliku, onu jedinu
što ju tvoja majka dugo skrivala  
Na njoj sam u vojničkoj odori

ponosno uspravljen sanjao snove
nedosanjan

Sanjao sam ih za tebe
I ostvariše se
Sinovi tvoji slobodu baštine

Moji su snovi mirom mirisali
u njima sam ruke pružao ljudima
Pružao sam ih i onim spodobama
koji me mojom puškom ustrijeliše

Osladi im se vražja moć 
Nad nama nemoćnima
Krvavo kolo zaigraše, neljudi

Odlazeći mislio sam na tebe
svoju malu jedinicu
Pitao sam se tko će ti suze brisati
kad se spotakneš u igri
tko će te na vjenčanje pratiti
tko će naše njive orati

Onda me zagrli zelena livada
i meke vlati postadoše  jastuk
postelja za moju umornu glavu
Osjetih olakšanje zagledan
u rascvale ivančice

Izda me glas, ali znam kako si me čula
dok sam ti srcem govorio
OPROSTI IM
samo je jedan Sudac

Iva Bagarić/Tomislavcity