Povijest je prepuna likova koji su za novac odradili prljave stvari. Vjerojatno (i mnogi od njih), ponekad su se, nakon tog prljavog posla, javljali kao moralni autoriteti koji su svoj čin prikazivali kao milosrđe.
Za Tomislavcity piše Marko Tokić
Jedan od njih je i Wolfgang Petritsch, mali (i ljigavi) Visoki predstavnik BiH, čovjek koji je jedan od izvršitelja naloga da se Hrvatima nametne vlast koju nisu birali (alijansa). Bila je to vlast koja je, istina, imala pripadnike hrvatskoga naroda, ali ne one koji su imali izbornu potporu svog naroda, nego su to bile osobe spremni sudjelovati u toj i takvoj nametnutoj vlasti (iako nisu imali većinsku potporu svoga naroda). Bila je tu između ostalih i ministrica koja je na izborima, ako me sjećanje služi (a može se i provjeriti), dobila dva glasa a ni drugi sudionici se nisu mogli pohvaliti izbornim rezultatom što Njegovu Niskost uopće nije smetala da u ime demokracije (i navodno sretnije budućnosti BiH) poništi izbornu volju jednog konstitutivnog naroda.
Danas, nekoliko godina poslije, Njegova se Niskost ponovno pojavljuje u našoj javnosti s nekim tvrdnjama koje bi radi zdrave pameti ipak valjalo prokomentirati. Što tvrdi Wolfgang Petritsch?
„Ja zaista imam veliko razumijevanje za najmanju etničku zajednicu, a to su Hrvati.“ Eto, mi nismo znali da su Hrvati (autohtoni narod Hercegovine i Bosne) slijedom povijesnih zbivanja i velike brige za naše dobro raznih upravljača ovim zemljama postali najmalobrojniji konstitutivni narod BiH. Trebao je Wolfgang da nam to priopći. No, ako smo najmanji jesmo li povijesno izbrisani ili nas je Wolfgang svojim velikim razumijevanjem i milosrđem pokušao izbrisati i oduzeti nam konstitutivna prava i ravnopravnost s druga dva naroda?
Opravdavajući sebe Petritsch se poziva i na Tuđmana koji je po njemu pristao i na Washingtonski i na Daytonski mirovni sporazum jer je, po njegovim riječima shvatio da Hrvati u BiH žive raštrkano. Zatim nas Petritsch obavještava da je istina da dvije trećine Hrvata žive u Zapadnoj Hercegovini, ali da ih ima u Posavini, čak i u Goraždu. „Nekoliko, ali žive“, uvjerava nas Wolfgang. I ostade živ.
Ako Wlofganga zanima što je Tuđman mislio o BiH mogao je pitati mnoge, recimo njegova sina Miroslava, mogao je i mene a mogao je ponešto i pročitati. Tuđman je bio za očuvanje BiH. Istina je!!! Srbija tako ostaje s one strane Drine. Ne treba zaboraviti: Badinterova komisija je utvrdila da su republičke granice bivših republika Jugoslavije granice novih države i da se mogu mijenjati jedino bilateralnim sporazumom. Svako hrvatsko posezanje za teritorijem BiH politički bi opravdavalo agresiju Srbije na Republiku Hrvatsku, jer je Srbija držala da su republičke granice u bivšoj državi samo administrativne i da granice novih država imaju pravo uspostaviti njezini narodi u skladu sa svojom vojnom moći. Bilo kojim sredstvima (cilj opravdava sredstvo). I ratom. I tako su Srbi i opravdavali vlastitu agresiju. I to je jednostavna istina koju Haaški sud i Wolfgang, i kompanjoni mu, nikako da skontaju. Ili se pravi (i prave) nevješti. Ali tu nije kraj Tuđmanovih stajališta o BiH. Osim održanja njezine cjelovitosti kao države Tuđman je držao da svaki konstitutivni narod BiH treba imati i teritorijalno jamstvo vlastite konstitutivnosti jer bez njega bi vrlo brzo postao žrtva majorizacije svojih prava i političke manipulacije njegovim konstitutivnim pravima (osobito stoga jer je ta prijetnja, izvjesno je, posve realna opasnost kad su u pitanju Hrvati BiH kao najmalobrojniji narod). U tom se smislu zauzimao za hrvatsku republiku u BiH (s teritorijalnim diskontinuitetom kao jamstvom stava da Hrvati ne žele podjelu BiH i njezin nestanak, nego njezin opstanak kao države s federalnim ustrojstvom). U tom smislu bio je pripravan i na kompromis koji se oslikava sporazumom iz Washingtona da se umjesto (mogućeg) saveza republika BiH ustroji i kao nešto tvrđa državna zajednica njezinih (nacionalnih) kantona. I da Wolfgang ne bi umislio da bježimo od bilo čega kada je Tuđmanova politika prema BiH u pitanju na koncu ćemo reći i treći Tuđmanov politički stav o BiH (koji je odraz njegovog političkog iskustva i političkog realizma) a to je da, ukoliko međunarodna zajednica ipak se odluči za njezinu konačnu podjelu, onda hrvatski teritorijalni udjel treba biti takav da on geostrateški onemogućava bilo kakvu buduću agresiju na hrvatsku državu. Sva tri ova stava, slijedom koji je naveden, moguće je vidjeti i sagledati u cjelini političkog Tuđmanovog pragmatičnog sagledavanja stajališta međunarodne zajednice i mogućih njezinih razrješenja bosanskohercegovačke političke krize. Izdvajati samo neki segment Tuđmanovih političkih stajališta prema BiH i njihova apsolutizacija nije sagledavanje cjeline niti njegovih stavova niti bosanskohercegovačke političke krize u cjelini, nego pragmatična zloporaba samog Tuđmana protiv njegove povijesne uloge i povijesne istine. Tko je bliži istini kada je Tuđmanov odnos prema BiH u pitanju Wolfgang ili ja (i oni kojima Tuđman nije samo jednodnevna i prigodna politička upotreba) neka prosude čitatelji.
Ako Wolfgangu i nakon ovoga nešto ne bude jasno, neka postavi potpitanja spreman sam i na njih odgovoriti. A da je Tuđman shvatio da Hrvati u BiH žive raštrkano to je Wolfgangov veleuman zaključak o, po njegovu mišljenju, maloumnom Tuđmanu kojemu je za razliku od njega (koji je to odmah shvatio) bilo potrebno vrijeme i rat u kojemu su Srbi (s prostora pod kontrolom svojih vojnih snaga) i Muslimani (s prostora pod kontrolom svojih vojnih snaga) protjerali sve Hrvate. Tuđman je o BiH znao u malom prstu više nego će Wolfgang znati da živi još nekoliko života i da bude njezin suveren u još nekoliko mandata.
U svojoj velikoj zabrinutosti za naše dobro Wolfgang nas retorički pita, ili apstraktnog nekog, želite li pomoći svim Hrvatima u Federaciji i RS. Kao da im je on pomogao. Ako jest, i vjeruje da jest, trebao bi nam dojaviti kako. Uspostavom vlasti alijanse? Velikim povratkom Hrvata u RS i na prostore Federacije (pod ratnom kontrolom Muslimanskih vojnih snaga). Molio bih ga da javno priopći podatke o velikim povratcima Hrvata na ta područja za mandata Njegove Niskosti (a može i nakon toga) i odmah se ispričavam zbog ovog slatkog naziva (kojim ga častim) i koji, nažalost, odgovara njegovoj ulozi u političkoj povijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Ako je to postigao uvođenjem trokonstitutivnosti na cijelom prostoru BiH i uspostavom većinskog srpskog i bošnjačkog entiteta a Hrvatima namijenio sudbinu manjinskog konstitutivnog naroda u oba entiteta (bez recipročnog odnosa po kojem bio i oni zaslužili da negdje imaju većinsku vlast i ulogu većinskog konstitutivnog naroda) onda mu hvala na takvom zauzimanje, jer mi Hrvati to osjećamo kao veliku nepravdu i jasan dokaz uspostave naše očevidne neravnopravnosti s druga dva konstitutivna naroda.
Obavještava nas Wolfgang da Hrvati žive u Posavini, pa čak i u Goraždu, doduše ima ih, kako kaže, samo nekoliko, ali žive. Radosno nam to priopćava Wolfgang (nama neznanima), valjda zastupajući tezu da i tih nekoliko zaslužuju da ih netko zastupa pa makar tako njihov glas vrijedio jedno 1400 (ili koliko) puta više nego glas Hrvata iz Posavine. Sve te međunarodne i Muslimanske zabrinutosti za Hrvate Wolfgang nam tako prezentira kroz onu da nisu svi Hrvati za nešto. Kao da se demokracija zasniva na načelu referenduma u kojem je jedina mogućnost valjanosti onda kada svi (ali baš svi) budu za neku odluku. Ili to demokratsko pravilo vrijedi samo kad su Hrvati u pitanju. Ili nam to Wolfgang pokušava reći.
Pokušava nam zatim Wolfgang docirati kako valja građane imati na prvom mjestu (a tek zatim da oni kao građani pripadaju etničkoj zajednici). Međutim ne objašnjava zašto to ne vrijedi za Srbe kojima se ekskluzivno osigurava pravo na republiku i kako to da je on po istom načelu Federaciju pretvorio u većinski Muslimanski entitet čuvenom provedbom trokonstitutivnosti na čitavom prostoru BiH i uspostavom vlasti po načelu: (8 + 1) + 5 + 3, po kojem je jasno tko je većinski, a tko su manjinski konstitutivni narodi. I ne bi tu bilo ništa čudno da tako primijenjena formula na daytonski ustroj BiH nije uspostavila srpsku i bošnjačku entitetsku većinu (s manjinskim položajima druga dva konstitutivna naroda) i da začuđujuće, unatoč velikom Petritschevom razumijevanju za Hrvate BiH jedino Hrvati nemaju vlast sa svojom većinom (po istom načelu). A kad bi to imali i bili ravnopravni s druga dva naroda u ostvarivanju svojih konstitutivnih prava i slijepcu je jasno, osim Wolfgangu. I da bi se tada reciprocitetom prava u položaju manjinskog konstitutivnog naroda moglo doći do uravnoteženih rješenja.
Ovako: svi konstitutivni narodi u BiH mogu imati entitet u kojem su većina osim Hrvata (svi su konstitutivni narodi u BiH jednaki, no ima i jednakijih ili samo to Wolfgang ne vidi). Ako se već htjela uvesti trokonstitutivnost na čitavom prostoru BiH (jer su svi narodi raštrkani i nisu svi pripadnici naroda obuhvaćeni granicama ma kako taj prostor iscrtali) i ako je trebalo dati prednost građanskom principu (s davanjem kolektivnih privilegija) zašto to Wolfgang nije primijenio i za druga dva naroda. Usput bih volio da mi Wolfgang navede makar i jedan privilegij koji je on (ili bilo tko dao hrvatskom narodu u BiH), je li to televizija na hrvatskom jeziku, je li to jamstvo izbornim zakonom koji onemogućava njihovo preglasavanje, je li to financiranje njihovih ustanova i institucija? Ili???! Volio bih kad bi Wolfgang ili novi Visoki predstavnik ili netko od njihovih sijedih glava dao odgovore na gore postavljena pitanje. Unaprijed hvala.
Ako druga dva naroda imaju središnje (entitetske) vlasti sa svojom većinom bi li i Hrvati jednom trebali biti većina (po tako uspostavljenom načelu konstituiranja vlasti). Ili oni to ne zaslužuju? I zašto? I volio bih ponovno da javno na ovo pitanje dobijemo racionalan i argumentiran odgovor a ne farbanje jaja iako je uskrsno vrijeme već odavno prošlo. Ali ono što i slijepac vidi Wolfgangu nije dano ili se pravi mutav. Ili ga i dalje plaćaju da s vremena na vrijeme nas neznane obasja nas svojom političkom mudrošću. „U demokratskom društvu jedan građanin jedan glas, a ako su manjine ili manjinske grupe dajte im privilegije“, prosvjetljuje nas Njegova Prosvjećenost. Prijevod vjerojatno nije dobar, ali misao je još gora jer se ne potvrđuje političkim učincima Petritschevih (ne)djela. Vjeruje on tako da daljnje etničke podjele BiH ne će biti niti bi one bile dobro za građane BiH, niti za Hrvate niti za ostatak Bosne i Hercegovine. To nije put naprijed umuje ovaj politički veleum. I tako zagađuje medijski prostor. Ako si već mrljao i drljao godinama ovom zemljom i obespravio jedan njezin konstitutivni narod, molim te zbog političke higijene da se više ne javljaš i ne soliš nam pamet, jer takvi kao što si ti, navodno dobronamjerni i zabrinuti za sudbinu Hrvata BiH, nanijeli ste nam dovoljno zla.
Hrvati bi izgubili kad bi imali treći entitet poučava nas Petritsch vjerojatno isto onako kao što gube i Srbi i Bošnjaci jer imaju entitete sa svojom većinskom vlašću. Nema veze, dragi bivši Visoki predstavniče, s takvim gubitkom mi bi se već nekako snašli za razliku od svih dobitaka koje smo ostvarili za tvoje (i poslije tvoje) uprave. I tvojih (ili tebi naređenih) rješenja.
Etnička podjela Bosne i Hercegovine nije dobra za Hrvate. Istina! Osobito kad je ona učinjena tako da se BiH podijelila na većinski srpski i bošnjački dio a nama je Petritsch (i oni koji su mu to naredili) namijenio (i namijenili) samo sudbinu manjine. Navodno konstitutivne i navodno ravnopravne.
Od vlasnika svoga doma ona nas ste učinili podstanare (u vlastitoj kući), brinući i zauzimajući se za nas. Hvala Wolfgang. I molim te ne brini za nas. Kod ovakvih prijatelja, kao što si ti (i još neki); neprijatelji nam i nisu potrebni.
U Hrvatskoj čudesa. Ali o tomu u novom komentaru.
