Foto: Ilustracija: Collete David Isabella Misso/tc

Biblijska poruka 27. nedjelje kroz godinu

ZAJEDNIŠTVO OSOBA U LJUBAVI

Zajedništvo osoba muža i žene u ljubavi stvara novu zajednicu koju nazivamo ženidba ili brak. Bog je stvorio narav, koja je ‘muško i žensko’. Po Božjoj volji su dvije osobe u jednom bračnom životu. To intimno zajedništvo muža i žene u ljubavi je u fizičkom, psihičkom, molitvenom i gospodarskom zajedništvu. Brak je zajedništvo osoba muža i žene u sva ta četiri pravca.

U tjelesnom smislu  „oboje će biti samo jedno tijelo”, reče Isus a Matej zapisa. U psihičkom pravcu nalazimo u knjizi Postanka: „No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on”. Zato stvara Bog ženu od čovjekova tijela. Knjiga Postanka donosi kako je čovjek uskliknuo kad je ugledao ženu: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!”. Bio je sretan što ima netko tko ga razumije.

Ali bez molitvenoga zajedništva u braku, bračni partneri neće izdržati životna iskušenja, niti će se razumjeti. Nužno je i novčano ili gospodarsko jedinstvo. U suprotnom će svi prozori biti porazbijani, a vrata skinuta. Uviđamo kako je Božja nakana da budu ‘oboje samo jedno tijelo‘.

U  ljudskom životu često dođe pitanje: „Tko je gospodar?” Zaborave muž i žena da su ‘srce uz srce’. To znače riječi knjige Postanka: „Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku”. Intimno zajedništvo muža i žene u ljubavi uspostavlja se obostranom slobodnom odlukom da će biti jedno u bračnom životu. Njihova međusobna ljubav i bračna intimnost su sveti. Imaju izvor u samome Bogu. Bog je ljubav, a čovjek je stvoren na sliku i priliku samoga Boga. Uzajamna ljubav muža i žene čini ih međusobno sretnima i postaje slikom posvemašnje i neprolazne ljubavi kojom Bog ljubi čovjeka. Bog blagoslivlja ljubav muža i žene. Ona je namijenjena zajedničkoj sreći i plodnosti. Knjiga Postanka donosi za zajedničko očuvanje stvorenja : „I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite!’” .

Parovi slobodno biraju i prihvaćaju u ljubavi zajednički bračni život i intimno predanje jedno drugome. Svojim pristankom stvaraju neraskidivo zajedništvo koje donosi dobro samim supružnicima, potomstvu iz njihova zajedništva, obitelji i državi. Taj zajednički život u ljubavi Bog blagoslivlja. Za nas je to sakrament ili svetinja koja se prihvaća s poštovanjem i zahvalnošću svemogućemu Bogu. Čuli smo u evanđelju kako to intimno zajedništvo i predanje muža i žene može srušiti ‘okorjelost srca’ ljudskoga.

‘Okorjelost srca’ razara brak. Okorjelo srce ne osjeća više ljubav nego sebičnost. Sebičnost dovodi do zloće, a zloća do rastave intimnoga zajedništva i braka. Mojsije je dopuštao rastavu s otpusnim pismom. To je značilo vratiti ženi sve što je donijela u brak.

Josip V. Staljin je bio dopustio ‘slobodnu ljubav’ 1919. do 1922. godine. Došlo je do velikoga nereda u narodu i nezbrinute djece po ulicama. To mu je bila pouka da donese strogi zakon o braku. Današnji čovjek je jako materijaliziran. Previše je okrenut prema sebi i sebičnom užitku. Otuđuje se od drugih. Svatko ima svoj novčanik. Sklon je živjeti kako hoće, ne misleći na druge. Zadovoljava svoje potrebe kako zna i umije. O drugome i ne misli ili ga nije briga. Neki govore da brak i obitelj ubuduće neće ni postojati. Čovjek današnjice često nije spreman na darivanje i predanje. Ne razumije što je to požrtvovna ljubav u zajedničkom životu. A bez požrtvovne ljubavi u zajedničkom životu nije moguće izdržati sve životne poteškoće. Požrtvovna ljubav je potrebna uvijek, ako se hoće biti sličan svome Spasitelju.

Edith Stein ili karmelićanka s. Terezija Benedikta od Križa potječe iz židovske obitelji. Bila je doktorica filozofije. U 31. godini postaje katolkinja. Poučava filozofiju, ali je uvidjela na Isusu Kristu da je ‘nutarnja bit ljubavi žrtva predanja’. Sama je postala žrtva predanja Kristovoj ljubavi. Životom je postigla svetost, a to je potvrdila mučeništvom u 51. godini u koncentracijskom logoru 1942. godine. Potpuno je sazrela za Kristovu ljubav.

Slična zrelost predanja u požrtvovnoj ljubavi potrebna je i za brak. Važna je ta duševna zrelost za zajedništvo života.

Koliko je danas mladih ljudi spremno za žrtvu i predanje? Koliko ih je spremno za bezuvjetno predanje u zajedničkom životu, teško je reći. Uviđamo da je požrtvovne ljubavi sve manje i rjeđe. Zato se raspadaju mnogobrojni brakovi. Ugase se i one velike ljubavi. A spasenja nema bez ljubavi.

Spasonosna zajednička ljubav roditelja uspostavlja trajni savez svega života. Taj trajni savez u ljubavi donosi spas supružnicima, djeci i cijelom društvu. To nam piše i učiteljstvo naše Crkve u dokumentu Radost i nada: „Spas osobe te ljudskog i kršćanskog društva usko je povezan sa sretnim stanjem u bračnoj i obiteljskoj zajednici” .

Isto tako, tko sruši ili prekine taj ženidbeni savez, čini zlo sebi, djeci i društvu. Rastava braka se događa iz sebičnosti i izopačenosti srca. U toj sebičnosti pati bračni partner, a drugi ga ne razumije, niti osjeća s njim. Misli samo na sebe. Traži svoje uživanje, a ne zajedništvo života. Ženidba zna biti čudesna kad je u uzajamnoj ljubavi, a velika je propast kad je bez ljubavi. Uskraćivanje ljubavi ruši zajedništvo i osakaćuje djecu iz toga zajedništva.

Sjetimo se kako godišnje preko pola milijuna djece u SAD-u izgubljeno ili bježi od kuće. Razlog je nedostatak roditeljske ljubavi ili svađa među roditeljima. Uskraćena roditeljska ljubav ruši zajedništvo cijele obitelji. Čuli ste za onaj šaljivi događaj prigodom ispitivanja djece za sakrament potvrde. Župnik pita jednu djevojčicu što bi to bio sakrament ženidbe ili braka. Mala se malo zbunila i mucajući odgovara: „Sakrament braka je mjesto velikih muka gdje neke duše moraju trpjeti prije nego što dođu u nebo.”  Zapravo, svaki je brak čistilište u kojem muž i žena moraju dosta toga progutati i pretrpjeti. Ali mnogi postanu nestrpljivi pa stvore pakao. A brak kao savez cijeloga života smije samo smrt rastaviti.

Pokazala nam je to svojim životom žena finskoga vladara Ivana Wasa. Šveđani su ga zarobili i osudili na doživotni zatvor. Njegova žena dolazi u Stockholm i pada pred švedskoga kralja. On joj odgovara: „Zar ne znate da vaš muž nikad više neće izići iz zatvora?” „Znam, ipak to želim.” Bila je 17 godina u zatvoru, sve do smrti muževljeve. To je svjedočanstvo bračnoga saveza koji traje cijeli život. Bračno zajedništvo osoba u ljubavi smije samo smrt rastaviti.

Fra Ante Pranjić P./tc