Evanđelist Marko govori da su se sabrali oko Isusa farizeji i neki pismoznanci iz Jeruzalema. Tom su zgodom opazili da neki Isusovi učenici jedu kruh ne opravši prije ruke. Farizeji i svi Židovi uvijek dobro operu ruke prema predaji starih prije jela. A također ne jedu neoprano bilo što kupe na trgovima i tržnicama. U duhu te predaje i tih pučkih navada, običaja oni peru redovito i često sve kućno posuđe: čaše, vrčeve, lonce. Stoga su upitali Isusa u svezi s nepranjem ruku njegovih učenika prije samoga čina blagovanja. I Marko navodi isti citat iz knjige proroka Izaije (29,13) ali s ovim dodatkom: “Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.“ Božja zapovijed je veća i snažnija, a ljudska je manja i slabija.

Potom im obrazlaže isto kao i Matej s tim da u Markovu tekstu stoji i herbrejska riječ korban, koja znači sveti dar. I na kraju toga objasnidbenoga odlomka Isus govori onu poznatu rečenicu kojom je redovito završavao određeni dio govora, a ona glasi: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!“

Poslije toga Isus je od mnoštva došao do obližnje kuće i ušao u nju, a s njime i njegovi učenici. Oni su ga znatiželjno upitali u svezi s prispodobom. Isus se začudio što oni nisu shvatili, pa im ponavlja kako konzumirano ne ulazi u srce, i ne može onečistiti, nego u trbuh, a potom izlazi van u zahod, te tako želudac probavi sva jela i izbacuje nepotrebni višak van. No, dometnuo je u ovom svome tumačenju sve ono što iznutra izlazi iz srca čovjekova, to onečišćuje čovjeka, a to su ova zla: “…zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.“ (Usp. Mk 7,1-23).

Kod sv. Luke imamo o ovoj istoj temi opisano s naslovom Protiv farizeja i zakonoznanaca (Lk 11,37-41) sljedeći opis u kojem se veli da je Isusa javno pozvao neki farizej k sebi na objed nakon što je on završio svoj govor narodu. Isu je ušao u njegovu kuću i sjeo za stol. Taj farizej domaćin, vidjevši da se Isus nije oprao prije jela, očitovao je svoje čuđenje pred svima u kući. Gospodin Isus potom mu je na takvo njegovo iskazano čuđenje snažno i drastično odgovorio: “Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.“ Isus neprestance ukazuje na čistoću nutrine ljudskoga biće, a čaše i zdjele ostavlja postrance jer je posve razvidno da se to treba prati i čistiti. On koristi slikovit način govora pokazujući da farizeji čiste vanjštinu čaše i zdjele, a nutrinu preskaču, odnosno njihova nutrina duše je puna grabeža i pakosti. Može se reći da oni drže do svoje vanjštine: odjeća, obuća, kosa, ruke, a ne do svoje nutrine: srce, duša, um/razum, misli.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity