Isus je sišao s neba i došao na ovaj stvoreni svijet među ljude kao Druga Božanska Osoba i to s nakanom da vrši volju onoga tko ga je poslao na svijet, a to je Prva Božanska Osoba Otac nebeski. Nije došao da vrši i provodi svoju volju nego volju svoga Oca koja će biti usklađena u djelovanju i s Duhom Svetim kao Trećom Božanskom Osobom. Krist u svijetu vrši sve Očevo. Volja Očeva je da nikoga od onih koji su mu dodijeljeni ne izgubi, nego da ih dovede do uskrsnuća u posljednji dan, te da ih uskrisi u život vječni. Uz to volja je Očeva i to da tko god vidi, doživi, zavoli i čvrsto vjeruje u Sina, kojega je Otac poslao, stekne život vječni uskrsnućem u posljednji dan. Ovo je veličanstvena životna putanja kojoj je završnica u životu vječnome u nebu, u Bogu. Ovo je najveći i najprivlačniji optimizam za nas stvorena Božja bića, Božju djecu!

Nakon Kristovih izrečenih misli uslijedilo je mrmljanje Židova protiv Isusa jer je rekao da je on kruh što je s neba sišao, i to u povodu one prigode kada im je umnožio pet kruhova i dvije ribice, a to je misaono povezano s Božjim umnažanjem màne u Sinajskoj pustinji u vrijeme vođe Mojsija. Zanimljivo je da je ovdje upotrijebljen isti glagol mrmljati kao i u starozavjetnom tekstu, gdje se veli da je narod mrmljao: “Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: ‘Večeras ćete poznati da vas je Bog izveo iz zemlje egipatske, a ujutro ćete vidjeti svojim očima Božju slavu, jer vas je čuo Bog kako ste protiv njega mrmljali. Što smo mi da protiv nas mrmljate? Večeras će vam Bog dati mesa da jedete’, nastavi Mojsije, ‘a ujutro kruha do mile volje, jer je Bog čuo vaše mrmljanje protiv njega. Što smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Boga’.“ (Izl 16,6-8).

Teško je dobrom dijelu naroda shvatiti Isusovo poistovjećivanje s novom umnoženom mànom: 5 kruhova i 2 ribice, u pustu kraju i u vrijeme gladi, te stoga mrmljaju. Kao što je kruh dobra hrana kojom utažujemo svoju glad, te sve one koji su u tom smislu dobri pomažući gladnima, žednima, nemoćnima, bolesnima na njihovu životnom putu nazivamo dobrima kao kruh. U našem životnom iskustvu niknula je i poslovica: Biti dobar kao kruh. To znači: Biti topao, mekan, pristupačan, pošteno popustljiv, omiljen, protkan ljubavlju i skrbi za drugoga više nego za sebe samoga… Biti pravi prijatelj. Biti kao Isus, jer on je dobar kao kruh, te se daje svojima u pretvorenom kruhu.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity