U ovoj prispodobi Izgubljena i nađena ovca (Lk 15,3-7; Mt 18,12-14) otpočinje svoje pripovijedanje postavljanjem pitanja, koje glasi: Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, neće ostaviti onih devedeset i devet u pustinji, te poći za izgubljenom dok je ne pronađe? Sto ovaca je bila neka osrednja količina ovaca koje je čuvao čoban, pastir svakoga dana. Pojam čuvanja podrazumijeva izgonjenje na pašnjake, zatim vođenje na pojila, solila, čuvanje od opasnih životinja, vraćanje u osigurane torove i skrb o svakoj ovci da se ne izgubi, da negdje ne zapne i ostane, o bolesnoj da joj se pomogne u ozdravljenju, zatim o razmnažanju i janjenju, o uzgoju tih novih potomaka itd. Dakle, stado nije samo idila u planini pokraj jezera i pod vedrim nebom, nego je i velika obveza, briga i rad da cijelome stadu bude dobro u smislu uzimanja hrane i vode, te svega drugoga. Isus je istaknuo samo jedan vid motrenja, a taj je gubljenje jedne ovce od sto njih. Izgubljenost ovce može biti na više načina, a jedan od njih može se odnositi i na pastira koji nije dobro čuvajući pazio svoje stado i sve dojednu ovcu u njemu, a vrlo često se odnosi na samu ovcu koja se nezamijećeno odvojila od stada i zalutala, kao i na neku životinju koja je uhvatila ovcu i odnijela je ustranu da bi je rastrgala i pojela.

Poruka prispodobe o izgubljenoj i pronađenoj ovci
Poruka prispodobe o izgubljenoj i pronađenoj ovci

Isus je naglasio da čovjek ne može ostati ravnodušnim i nastaviti dalje sa svojim stadom bez one izgubljene ovce, nego pastir odmah, stvorivši sigurnost za onih 99 ostalih ovaca da se ne rasprše i izgube u njegovoj odsutnosti ili da ih ne podave vuci grabežljivi, odlazi u potragu za izgubljenom ovcom. I traga za njom prebirući sve zakutke gdje bi se mogla skriti, i žbunja i trnja što su je mogla zaustaviti i tako odvojiti od stada. I u toj užurbanosti traganja on je pronađe, pomiluje je, uzme i stavi na ramena, te došavši do svoga zaštićenoga stada, vrati je sav radostan, potom dotjeravši cijelo stado do tora pokraj kuće, sazove svoje susjede, prijatelje da ih počasti, a tom zgodom ispripovijedat će svima sa svim nevoljama i radostima kako je izgubio ovcu i kako ju je našao, te vratio u stado. Osim toga, želi svoju radost pronađene izgubljene svoje ovce prenijeti na njih i zajedno se radovati s njima, a ta radost ima oblik pouke za sve koji su se tu našli kao i za one kojima će se ta prispodoba dalje prenositi.

Ne samo da se mi ljudi radujemo svojom ljudskom radošću pronađenoj životinji, stvari ili pronađenome čovjeku, nego se i Bog raduje kada se to dogodi ovdje na zemlji i u ovome životu, a pogotovo radost je neizmjerna u nebeskome životu.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity