I dok su pješačili putem utrenikom, netko je Isusu rekao: “Za tobom ću kamo god ti pošao.“ Isus mu je nato odgovorio da lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. Htio ga je ovom rečenicom suzbiti u nerealnu poletu i dovesti ga u škripac odluke jer nije mu govorio o svome sjajnom i bajnom životu, nego o ovoj posvemašnjoj egzistencijalnoj neimaštini i zanosu kojim se trebaju osvajati ljudska srca za Božanske ideale.

I sam Isus je rekao nekome drugome mladiću: “Pođi za mnom!“ A ovaj je zatečen u svojim mislima o svojoj obitelji kojoj je na čelu njegov otac i o onoj koju on kani osnovati, pa nije bio spreman na potvrdni odgovor, nego je zamolio Isusa da odgodi svoj poziv za neko vrijeme, i to do preminuća oca i do njegova pokopa. Isus je nato odgovorio da se ne bavi tim razmišljanjima, nego neka pusti da “mrtvi pokapaju svoje mrtve“, a on neka ide i navješćuje kraljevstvo Božje. Teško je sinu ili kćeri da ocu ne dođu na sprovod, a ima takvih situacija (zatvor, bolest, udaljenost, nedaće, neimaština…), pa čak i sinu svećeniku i kćeri redovnici koji su daleko u misijama, te nisu u mogućnosti biti prisutnima na sprovodima svojih roditelja i drage bliže rodbine. Toga ima u ovome našem životu. Jest, u djelokrug svećeničke djelatnosti pripada pastoral svih, pa i najbližih u rodu, ali kada se stavlja na vagu čemu dati prednost, onda je uvijek na prvom mjestu ono gdje Crkva šalje i što Duh Božji traži.

I ovaj treći primjer je sličan ovome prethodnom, a može se reći da ga sadržajno nadopunja, jer se ovdje kaže da je još neki rekao Isusu kao odgovor na poziv: “Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.“ No, i ovu izliku, koja u sebi ima neko skriveno i produljeno promišljanje što bi moglo dovesti do odustajanja od poziva, a jedna od tih možebitnosti moguće je ona da upita mišljenje oca i majke, braće i sestara koji o tome pozivu imaju različita i oprečna mišljenja ili nemaju nikakva, Isus je iskoristio odgovorivši jasnom prispodobom iz poljodjelstva: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.“ Zacijelo Isus je u njegovu inzistiranju da ode u zavičajnu kuću osjetio neodlučnost u prihvaćanju njegova poziva. Okrenuo si se i već si se izgubio za dobrotu, za ljepotu, za potpunu radost koja proizlazi od patnje i žrtve za velike ideale… (usp. Lk 9,57-62).

Don Ilija Drmić/Tomislavcity