Završna 34. nedjelja kroz godinu posvećena je Kristu Kralju svega stvorenoga, i u njoj razmišljamo o odlomku iz Matejeva evanđelja, koji je naslovljen Posljednji sud (Mt 25,31-46). Isus otpočinje svoj govor u ovome odlomku o sudu, i to o onome što će se zbiti na kraju naše ljudske povijesti. On pripovijeda u trećem licu o svome ponovnom dolasku radi sveopćega suda svih ljudi od prvoga čovjeka Adama i njegove žene Eve do zadnjega Adama i zadnje Eve. Veli za sebe da će, kada dođe kao Sin Čovječji u slavi i sa svim svojim anđelima, sjesti na svoje prijestolje koje je obasjano Božanskom slavom. Ovdje valja navesti ove riječi zapisane na drugom mjestu kod Mateja: “Sin Čovječji ima doći u slavi Oca svoga u pratnji anđela, te će tada platiti svakome prema djelima njegovim.” (Mt 16,27). Ovakva nam početna slika u svetome tekstu otkriva nebesku stvarnost koja je povezana sa zemaljskom zbiljom, jer naš se život odvija ovdje na planetu Zemlji i u određenom vremenskom razdoblju, a motiviran je nebeskim porukama iz Svetoga Pisma.
Razlučivanje će biti slično onome kada pastir luči ovce od jaraca, odnosno ovce, ovnove, bravčad, janjad, šiljež, šiljegice odlučit će na desnu svoju stranu, a koze, jarce, kozliće, jarad stavit će s lijeve svoje strane. To je veliko mnoštvo za razlučivanje koje za Sina Čovječjega, Drugu Božansku Osobu nije nimalo naporno kao što je zahtjevno za jednoga ovozemnoga pastira, jer to je natpovijesno stanje Isusova razlučivanja koje možemo sebi predočiti samo ovom slikom s pastirom i njegovim stadima ovaca i ovnova, te koza i jaraca. Inače, toga nebeskoga iskustva nemamo, ali vjerujemo u tu Božansku stvarnost o kojoj ovisi ova naša zemaljska zbilja.
U daljnjem Isusovu pripovijedanju imamo lik kralja s kojim se Isus poistovjećuje u svome tumačenju ove Božanske istine o posljednjem sudu, čiji je zapravo glavni sudac sam Isus Krist Kralj. Dakle, Krist Kralj će blago reći onima koje je stavio na desnu svoju stranu da dođu k njemu jer su oni blagoslovljeni po Ocu njegovu za sva svoja djela, misli, riječi, postupanja u zemaljskom životu kako njima manjima, tako srednjima i odraslima, svim uzrastima osoba. Reći će im da prime u svoju baštinu Kraljevstvo nebesko koje je namijenjeno za njih od postanka svijeta i čovjeka u njemu. A razlog su samopobudna dobra djela te velike nagrade, najvećega što postoji i za kojom su oni žudjeli u svome biću radeći i živeći podsvjesno, a da toga nisu ni bili svjesni u potpunoj punini.
Nakon ovoga sudišta pravednika i obrazloženja njihovih djela i čina na zemlji, u vrijeme zemaljskoga života, slijedi rasprava i s onima na lijevoj strani. Kralj će, znajući sav njihov način života koji je išao mimo drugih i pogotovo onih potrebitih, izreći svoj pravorijek. On će ih najprije nazvati teškom riječju, a ta je prokletima, te će ih otjerati od sebe nigdje drugdje nego ravno u oganj vječni koji pripada đavlu i njegovim anđelima. Obrazložit će taj svoj postupak jer nisu Kristu gladnome dali jesti kad mu je to bilo potrebno i Kristu žednome nisu mu darovali vode kada je bio žedan i u teškim nevoljama, zatim kad je bio stranac s poderanom odjećom i obućom, kad je bio bolestan, te kada je bio zatvoren u tamnicu zdrav prav, nitko ga nije od njih pohodio i ohrabrio da izdrži, čak su mu se i rugali.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
