U prvom čitanju iz Knjige mudrih izreka imamo, u sklopu predivnog razmišljanja o “vrsnoj ženi”, misao o ljupkosti i ljepoti. Naime, sveti pisac izražava jedno predivno unutarnje raspoloženje i osjećanje vezano za ljepotu i sve ono što je povezano s ljepotom. Da bi malo relativizirao taj osjećaj, on kaže kako je ta ljepota “lažna”, tj. varljiva i prolazna u ovome svijetu, ali nije u onome za koji se trebamo izboriti. Bog je jedan, istinit, dobar, lijep i svet. Od njega mi imamo osjećaj ljepote kao i svih drugih vrlina, ali ta ljepota ne smije nas prilijepiti za ovozemaljske pojmove lijepoga kako bismo zaboravili i izgubili onaj vječni osjećaj lijepoga. Pisac sve to razmatra vezano za ženu, koja je duša svake kuće i svakog doma.
Psalmist govori kako je blago svakome tko se boji Gospodina i tko njegovim stazama hodi. Takvima će biti u životu dobro. Sve će im biti plodno i lijepo. Mužu će žena biti “kao plodna loza” a djeca “ko mladice masline”. To je praslika obiteljske sreće.
U odlomku iz Poslanice Solunjanima sv. Pavla saznajemo kako je ovaj propovjednik i apostol naroda razriješio dvojbu glede konačnog završetka ljudske povijesti, u što su Solunjani bili uvjereni da će se to dogoditi u njihovo vrijeme. Naime, Pavao govori da o “vremenima i trenutcima” nije potrebno raspravljati, jer to pripada Gospodinu i Gospodaru, čiji Dan “dolazi”. Za taj Dan se valja pripremati. Pavao to nutarnje stanje kršćanina opisuje slikama govoreći Solunjanima: “…ta svi ste vi sinovi svjetla i dana.” Naglašava kako nisu u tami, niti su od noći! Da bi ustrajali u svjetlosti, potrebno je budno bdjeti.
Isusova prispodoba o talentima vrlo je poučna. Ona je po svojoj pripovjednoj strukturi kratka, ali je po svojoj unutarnjoj misaonoj dimenziji vrlo velika i široka. Govori o načinu suradnje s Božjim darovima u ovome svijetu. Svakome čovjeku Bog je dao određeni dar i svaki je čovjek drukčiji, to znači da je pozvan na ostvarenje svojih darova (“talenata”) a samim time sudjeluje u ostvarenju darova onih s kojima živi, jer svojim primjerom ostvarenja poticajem je svome bližnjemu da i on ostvaruje svoje darove i sposobnosti. Poruka je ove prispodobe da ne smijemo zakopati svoje talente ili ostati u ovome svijetu neostvareni, jer time gubimo mogućnost ostvarenja u kraljevstvu nebeskom. Ako nam je Bog dao jedan talenat, ne smijemo se ljuti na njega zbog tog jednog talenta, nego trebamo s njegovom milošću umnožiti talenat do njegove moguće mjere a ne ga zakopati. Onaj tko je primio pet talenata u odnosu na onoga tko je primio dva, ili onaj tko je primio dva talenta, ne smije biti ohol u odnosu na onoga s jednim talentom. Svatko treba umnožiti svoje talente na opću dobrobit i Bogu iz ljubavi. Ovu mudrost evanđeosku trebamo prenijeti na svoje mlađe naraštaje.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
