Kod Mateja evanđeoski odlomak je ovako naslovljen: Ne gospodujte nego služite! (Mt 20,20-28). Kod Marka je naslov: Molba Zebedejevih sinova. (Mk 10,35-45). Misaono su isto isprepleteni.

Matej otpočinje svoj odlomak s majkom dvojice braće Zebedejevića, Jakovom i Ivanom. Njihova majka skupa sa svojom dvojicom sinova pada ničice ispred Isusa, što je u duhu njihova jakoga zamolbenoga čina, a Isus je upita za njezinu nakanu i želju. Ona mu odgovori da on, Isus, sve poduzme i rekne neka ova njezina dva sina u njegovu kraljevstvu budu u vlasti, i to jedan neka sjedne Isusu s desne a drugi s lijeve strane. Ono što su kod Marka izrazili njih dvojica, ovdje kod Mateja to isto govori njihova majka Saloma jer je uvjerena da njezini sinovi to mogu, da su za tu službu sposobni. Ovo je bitna činjenica za svu pastoralnu skrb poziva u svećeništvo, jer ne sudjeluju u tome samo Bog, njegovi duhovni službenici, nego i svi ostali, među kojima su i roditelji, te najbliža rodbina.

Kod Luke i nemamo ovoga dijela koji u sebi uključuje dvije činjenice: Želju Zebedejevića, ali imamo raspravu s naslovom: Tko je najveći? (Lk 22,24-27), koja se razvila između apostola i Isusa. On, Sin Božji, odgovorio je da kraljevi gospoduju svojim narodima, a njihovi vlastodršci se nazivaju dobrotvorima. Isus savjetuje svoje apostole da oni tako ne postupaju u svojoj apostolskoj zajednici, nego kod njih se treba stvoriti takva misao i takav međusobni odnos s čvrstim stavom da najveći među njima treba biti kao najmlađi (koji je čvrst, hitar i spretan u služenju), a predstojnik (staložen i spreman) kao poslužitelj. Potom Isus postavlja pitanje o tome tko je veći u ovoj situaciji – onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje. Ustaljeno je mnijenje da je veći onaj koji sjedi za stolom i čeka da mu se donese sve ono što je potrebno u datom trenutku. I to Isus potvrđuje. No, potom Isus dodaje, poistovjećujući se s onim koji poslužuje, da je upravo on onaj koji poslužuje, a ne onaj koji sjedi za stolom i biva poslužen. Isus je poslužitelj i još više sluga. – Mi bježimo od toga da budemo poslužitelji i sluge, a bolje se osjećamo, govoreći ljudski i zemaljski, kada nas služe. Isus je sluga, a i mi možemo to postati i ostati.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity