Učenici su se slušajući svoga Učitelja o borbi za vječni život neprestance snebivali, čudom se čudili i pitali su se međusobno o tome pa tko se onda uopće može spasiti i biti u tome nebeskome životu s Bogom (tema 28. nedjelje kroz godinu – B, 10. listopada 2021.). Isus je upro svoj Božanski pogled u njih i rekao im je da je to, istina, ljudima nemoguće, ali nije nemoguće Bogu, jer je njemu sve moguće. Bogu je moguće taknuti bogataševo srce i um, kao i svakoga drugoga koji je upao u zarobljeništvo grijeha ne samo zbog pohlepe za bogatstvom, nego i mnogočega drugoga, te se može vrlo brzo dogoditi zaokret u životu tih bogatih osoba koje bi sa sobom ponijele sav tvarni svijet u netvarno nebo, a sada najednom se svega rasterećuju, oslobađaju čineći dobro dijeljenjem bogatstva do najuzvišenijih mogućnosti i razmjera. Potom im se svi dive i nasljeduju ih u tome što su nadvladali sebe i oslobodili se grješnoga tereta koji priječi ulazak u nebesku radost.

Raspravu o tome produljuje sv. Petar koji je Isusu ustvrdio da su apostoli ostavili sve i pošli za njim. Matej ima, nakon tvrdnje da su Petar i apostoli pošli za Isusom ostavivši sve, i dodatni dio u obliku pitanja: “Što ćemo za to dobiti? (Usp. Mt 19,27). Njihov Učitelj odgovorio je Petru i svima ostalima takvim odgovorom čiji se sadržaj nikada neće promijeniti. Taj odgovor glasi: “Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni. A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.“ (Mk 10,17-31).

Znači, apostoli su primili mnogo toga i u ovome životu ili kako Luka veli da su primili “mnogostruko već u ovom vremenu“, a posebno im je zajamčeno Kraljevstvo Nebesko (usp. Lk 18,30). Dakle, apostoli su najednom shvatili da su postali potpuni i pravi prvaci, gospodari i bogataši, jer su najednom stekli sve što se uopće može steći, ali do svoga “posjeda“ valja doći s križem i žrtvom, što je trnoviti put blaženoga spasenja. I evanđelisti završavaju istom rečenicom da će mnogi prvi u ovome svijetu biti posljednji u onome svijetu, to znači ipak će tamo biti, a posljednji ovoga svijeta postat će prvi u onome svijetu, prvi u božanskoj punini doživljaja Boga i Neba. Skromnost, poniznost, čednost, odgovornost stvaraju prave pozicije u ovome životu, a sve se to prenosi i u onaj život s onu stranu ove vidljive stvarnosti. Zato isplati se trpjeti ovdje i sada.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity