Evanđelist Ivan piše u svome prologu da Ivan svjedoči za njega govoreći da je to onaj o kojemu je govorio da za njim dolazi ali je pred njim jer je bio prije njega. Upravo o tome istome evanđelist piše i u nastavku s naslovom Ivanovo svjedočanstvo ili bolje rečeno pisac evanđelja se sam citira, a o Pretečinu svjedočenju pišu i sinoptici u svojim evanđeljima (Mt 3,1-17; Mk 1,1-11; Lk 3,1-22). Ivan Preteča je posvjedočio u Betaniji s onu stranu Jordana i to svećenicima i levitima, što su ih poslali k njemu Židovi iz Jeruzalema, tj. oni u vlasti, da on nije Krist, niti Ilija, čak niti Prorok. On je sam za sebe rekao da je on “…glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji!“, što su ustvari riječi proroka Izaije (Iz 40,3). Prorok se poistovjetio s Izaijom koji je također glas u pustinji što zove na obraćenje.

Ivan prorok na razmeđu dvaju Saveza govori i o tome da krsti vodom, a onaj koji dolazi za njim stoji među njima i njega nisu upoznali, a njemu Ivan nije dostojan odriješiti remenje na obući. On je Jaganjac koji odnosi grijehe svijeta, a Jaganjac je vrlo jak simbol kristologije Ivana apostola i evanđelista. Ovim simbolom povezana je misao o Sluzi (usp. Iz 53), koji nosi grijehe ljudi prinoseći se za ljude kao “Janje-okajnica“, o čemu pišu u Levitskom zakoniku (Lev 14), zatim u Knjizi Izlaska (12,1) i u Ivanovi evanđelju (Iv,19,36), kao i drugdje u knjigama Novoga Zavjeta (Djela apostolska, Prva poslanica Korinćanima i Prva Petrova). To je onaj koji je bio prije Ivana, a za njim dolazi, te kojega nije poznavao jedino što je zaigrao u utrobi svoje majke Elizabete prigodom susreta u Ain Karemu dviju trudnica: Marije s Isusom i Elizabete s Ivanom. O tome događaju zacijelo mu je pripovijedala njegova majka. Ivan je pripravljao narod svojim krštenjem, koje će nadopuniti Isus, ali nakon što Isusa krsti Ivan, posvjedočit će da je promatrao Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na Isusu. A na koga Duh siđe i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti ne samo vodom nego i Duhom Svetim. Ivan je to vidio i svjedoči da je Isus Sin Božji (usp. Iv 1,19-34).

Don Ilija Drmić/Tomislavcity