Isus koristi prigodu da pouči apostole, učenike i sljedbenike kako valja živjeti živeći i radeći ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja je za život vječni, koja otvara vrata vječnoga života. Upravo tu hranu, tu novu mànu, daje on, Sin Božji i Sin Čovječji, kojega je Bog Otac opečatio (krstio). Nova hrana je pretvoreni kruh u Tijelo Kristovo i pretvoreno vino u Krv Kristovu. I ta hrana hrani ljudsku dušu iz čije nahranjenosti, sitosti niče nešto novo što stvara nove civilizacijske odnose među ljudima ovoga svijeta. Hoće li čovječanstvo tom hranom hraniti svoj duh ili će i dalje živjeti daleko od nove màne i živjeti bez te màne?!

Ivan Marko Rupnik, Isus novi kruh/màna koji se lomi za život svijeta
Ivan Marko Rupnik, Isus novi kruh/màna koji se lomi za život svijeta

Valja znati da uz insekte izlučuju mànu i biljke u južnom dijelu Sinajskog poluotoka, poput kapre (Capparis spinosa). Stručnjaci opisuju da beduini izlučevine biljke kapre skupljaju i jedu kao kolač. Sveto Pismo opisuje mànu: “Màna je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij“ (Br 11,7). Sjemenke korijandera imaju pikantan, orašast okus i omiljene su i u biblijska vremena i danas. Bdelij (Commiphora abyssinica /Berg/ Engler) je biljka koja daje smirnu, a smirna daje unutarnju snagu, zatim potiče smirenosti i ravnovjesje, pomaže kod gubitka volje i kod duševnog umora, stvara vedrinu duha i pouzdanje, te hrani ljudsko tijelo. Zanimljivo je obrazloženje u biblijskom tekstu: “A narod si svoj hranio hranom anđeoskom, slao mu s neba gotov kruh“ (Mudr 16,20). Dakle, màna je “hrana anđeoska“, “kruh s neba“, “kruh jakih“ (Ps 78,25), hrana koja se može prilagoditi svakom ukusu i poprimiti sve moguće okuse, te je tako simbol Božje dobrote, nježnosti, ljubavi i slatkoće, životne miline. Ova hrana je u ta davna biblijska vremena također doživjela svoju blagoslovnu pretvorbu, a blagovao ju je siromašni narod u čežnji i potrazi za slobodom, te tako nahranjen putovao prema Obećanoj Zemlji. To je i naš hod, naše hodočašće.

Potom su se prisjetili davne povijesti i màne u pustinji kojom je Bog hranio njihov narod: “Nahrani ih kruhom nebeskim!“ Taj narod je napustio Egipat, gdje su bili robljem 430 godina, zatim prešavši Crveno more i prošavši kroza Sinajsku pustinju s mnogim nevoljama ali i hranjen mànom i obdaren novim pločama Dekaloga, što ga je Bog dao svome narodu na brdu Horebu/Sinaju, stigao je u Obećanu Zemlju.

don Ilija Drmić/Tomislavcity