Pavao u ovom kratkom odlomku Poslanice Kološanima govori snažnu i potresnu misao, a ta je da on svojim patnjama nadopunjuje ono što nedostaje Kristovim patnjama. Zar treba Kristu nadopuna? Naravno, Kristov je križ toliko velik spasenjem da mi tu ne trebamo nešto dodavati kako bi Kristovo djelo bilo gotovo. Ne, nego Pavao potiče da se pridružimo sa svojim patnjama Kristu i na taj način uđemo u tajnu otkupljenja po patnji. Kad svoju patnju prihvatimo, onda shvaćamo veliku Kristovu otkupiteljsku patnju za nas ljude. Naša patnja postaje tada lakšom.

Isus, Marta i Marija u Betaniji
Isus, Marta i Marija u Betaniji

Evanđelje! Marta je slika ili načelo djelatnosti a Marija molitve i kontemplativnosti. Da bismo mogli u ovome životu opstati, potrebno je u duhu Božjemu raditi i djelovati u smislu stjecanja potrebnih materijalnih dobara, ali je također u određenoj mjeri nužno moliti i uranjati kroz meditaciju u svijet Božje ljubavi. U svijetu ne postoje oni koji bi samo molili a da ne bi ništa radili, niti postoje oni koji samo rade a da ništa ne mole pred svojim Bogom i od njega kao vrhovnoga načela. Oni koji tobože ne vjeruju, niječu svoju umnu sposobnost, te ne vide smisao svoga postojanja, niti svoga rada, niti svoje molitve, jer sve završava smrću, a ipak oni itekako postoje, rade i životno svojim bićem mole vjerujući neiskazanom i neočitovanom vjerom da se život nastavlja i poslije smrti.

Zlatno je pravilo: molitvom Bogu i radom u ovome svijetu valja se umoriti do bezosjećajne smrti i čekati “nadu slave“ – Krista, odnosno Trojstvenoga Boga.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity