Isus govori (usp. Iv 6,52-64) i naglašava da svaki koji blaguje, jede ovaj novi kruh, što je sišao s neba među ljude, nije prolazan kao ona màna u Sinajskoj pustinji jer je taj prolazni kruh tažio ljudsku ovozemaljsku glad, a voda iz Stijene žeđ, zapravo je bio samo predokus budućega i to onoga kruha koji omogućava čovjeku život zemaljski u Bogu i život vječni u Bogu.

Sav svoj govor o sebi kao novome kruhu života Isus je izrekao u sinagogi grada Kafarnauma koji je smješten pri Galilejskome jezeru. Kada su čuli mnogi učenici i sljedbenici ove riječi o novome kruhu i o snazi toga novoga kruha koji je s neba sišao, rekli su da je to tvrd govor, tvrda besjeda i tko je može uopće slušati i o tome razmišljati.

 Zvijezda koja nas vodi u Nebo
Zvijezda koja nas vodi u Nebo

Isus je unaprijed znao da će oni tako međusobno mrmljajući zboriti, te ih je upitao: “Zar vas to sablažnjava?“ Potom ih je upitao što misle i o tome ako vide Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio, dakle na nebo k svome i našem Ocu. Potom je razvio katehezu govoreći da je duh onaj koji oživljuje, a tijelo bez duha ne koristi ništa. Ono je s duhom cjelina koja hvali i slavi svoga Stvoritelja, koja će se smrću razdvojiti, a uskrsnućem i preobrazbom ponovno spojiti u nebu. U tom smislu Isus je govorio svoje riječi koje su duh i život onima koji ga slijede i pozorno slušaju.

Tom zgodom rekao je da ima među njima onih koji ne vjeruju u ovo što im je govorio. Nažalost, nevjerujućih ima u svakome vremenu, pa i u našem. Ne vjeruju u njegove riječi i njegova djela. I odlaze od Isusa i njegove Crkve. I među samim učenicima i apostolima ima jedan koji je u velikoj dvojbi glede Isusa i njegovih riječi i djela, te će ga taj izdati, a on ga već proniče i zna. Stoga im je i rekao da nitko ne može doći k njemu i slijediti ga ako ga na to ne potakne sam Otac nebeski. Zbog ovih izgovorenih riječi mnogi su odstupili od Isusa, jer je ovo bila i ostala tvrda besjeda. No, svi koji pobjegnu od te tvrde besjede, zapravo žive u svijetu opet voljom i snagom Božjom ali s mnogim neriješenim upitima o tajni života i svojoj vlastitoj nadzemaljskoj budućnosti. Oni koji vjeruju u tu besjedu idu uspravno makar i posrćući prema Nebu.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity