Neki čovjek imao dva sina. Najprije priđe prvome i zamoli ga da ode na posao u vinograd. Sin je odgovorio niječno, ali nakon što je promislio o svome negativnom odgovoru svome dobrome ocu, koji to nije očekivao a nije ni zaslužio jer je u pitanju ekonomsko, gospodarsko dobro cijele obitelji, predomislio se i otišao je na rad u vinograd. Taj posao nije samo očev nego cijele obitelji, pa prema tome treba ga i valja ga obaviti u vinogradu, a na dobro je i svakom pojedincu iz obiteljske zajednice i, naravno, cijeloj obitelji.

Potom je otac prišao drugome svome sinu i naredi mu da ode u vinograd na rad. Ovaj sav radostan očituje spremnost na posluh i na sam rad, ali nije otišao. Što se u njemu promijenilo, i to najednom, teško je razumjeti. Je li u pitanju neki novi iskrsli posao koji je prije nekome obećao zaboravivši prilikom obećanja ocu ili se zbilo nešto slično, a možda nije niti jedno niti drugo, nego jednostavno mladenački hir povezan s neodgovornošću i neposluhom, a ovo bi trebalo biti na prvome mjestu u njegovu životnom stavu, jer izvršenje očeve zapovijedi ne bi smjelo ništa drugo odgoditi.

Nakon što je izložio ovu prispodobu, Isus je upitao svoje slušatelje o tome tko je od dvojice sinova izvršio svoju obvezu u odnosnu prema ocu. Odgovor je bio da je onaj prvi sin izvršio volju očevu, što uistinu i jest unatoč njegovu prvotnom stavu da neće na posao u vinograd, a domalo se ipak opredijelio i otišao je u vinograd na rad. Nadvladao je samoga sebe, pobijedio je svoje osjećaje u razmaku od emocija izrečenih u obliku neću do osjećaja iskazanih u glagolskom obliku hoću. Ova pobjeda u karakteru što je povezano i s vražjim iskušenjima da ne posluša oca protivno Božjoj zapovijedi o posluhu ocu, a zapovijed u cijelosti glasi: “Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!“ (Usp. Izl 20,12).

Drugi sin je izigrao oca svojim stavovima koji su između hoću i konačno neću. On je povrijedio Božju zapovijed o poštivanju oca, odnosno svojih roditelja, oca i majke. Zbog toga će imati i posljedice, morat će se pokajati za taj učinjeni grijeh neposluha. Ravnovjesje se mora uspostaviti između volje očeve iskazane u zapovijedi da sin ode u vinograd na rad i sinovljeva posluha izvršena radom u vinogradu. Nemoguće je s oduševljenjem prihvatiti volju očevu o radu u vinogradu što je dobro cijele obitelji i izvor godišnjih prihoda, koji se ne smiju zanemariti i preskočiti neradom. O neradu ovisi gubitak prihoda što se ubiru u vinogradu. Zato je vrlo važna i odgovorna očeva zapovijed o radu, te je valja poštivati i izvršiti. Onaj tko je odgovoran za dobro postojanje obitelji i njezina gospodarstva, u ovom je slučaju otac sa svojim sinovima, od kojih jedan najprije neće pa onda hoće, a drugi hoće pa neće. Božja je želja da naš odnos prema očevoj zapovijedi bude izražen riječju hoću, jer je to jedini pravi put do uspjeha i dobra vlastite obitelji, a potom i općega dobra jer se pojedinačno dobro uklapa u opće dobro, te tako usklađeno i raspoređeno dobro vodi napretku obitelji i društva u cjelini.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity