U Sirahovoj knjizi (Sir 3,17-18. 20. 28-29) riječ je o oholosti i poniznosti, odnosno o oholima i poniznima. Oholost je inače najveći grijeh u Bibliji, a poniznost najveća vrlina. Oholi ljudi su silnici koji nikoga ne vide oko sebe, oni sve preziru i rugaju se poniznima koje smatraju i nesposobnima za ovaj svijet. Iz ohola izbija mržnja a iz ponizna ljubav. “Nema lijeka bolesti oholnika“, veli Sirah. “Srce razborita čovjeka razmišlja… i pažljivo uho želja je mudračeva.“

Psalmist s velikim oduševljenjem potiče da pravednici klikću pred Bogom od radosti i da mu pjevaju pohvale, jer je on Otac sirota, branitelj udovica, onaj koji daje sužnjima slobodu… (usp. Ps 68).

U Poslanici Hebrejima (Heb 12,18-19. 22-24a) riječ je o vrlo jakoj misli vezanoj za Crkvu koja nije “opipljiva gora“, “usplamtjeli oganj“, “mrak, tama i vihor“, “jecanje trublje“ i “tutnjava riječi“ – nije dakle samo ovozemaljska vidljiva stvarnost koja želi po svojim dekorima i ornamentima, zvonjavom i tutnjem riječi fascinirati ovaj svijet, nego je Crkva “gora Sion“, “grad Boga živoga“, “Jeruzalem nebeski“, “nebrojene tisuće anđela“, “svečani skup“, “Crkva prvorođenaca zapisanih na nebu“, Crkva je Bog, Crkva su dusi savršenih pravednika i Posrednik novoga Saveza Isus. Crkva je sakrament Boga u svijetu koja je tu da čovjek postane dijete Božje koje svojim djelom stvara ovaj svijet. Crkva je “znak“ i poziv na život i rad, red i mir, nadu, vjeru i ljubav.

Katedrala Sveta obitelj (Sagrada Familia) u Španjolskoj, godišnje je razgleda 3 milijuna pohoditelja. Čudo je arhitekture, a gradnja je počela 1882. god. pod vodstvom katalonskog arhitekta Antonija Gaudija, koji je na njoj radio cijeli svoj život, te još nije posve dovršena.
Katedrala Sveta obitelj (Sagrada Familia) u Španjolskoj, godišnje je razgleda 3 milijuna pohoditelja. Čudo je arhitekture, a gradnja je počela 1882. god. pod vodstvom katalonskog arhitekta Antonija Gaudija, koji je na njoj radio cijeli svoj život, te još nije posve dovršena.

U Evanđelju po Luki (Lk 14,1. 7-14) riječ je o oholosti i poniznosti ali na Isusov način. Isus kaže: Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponižava, bit će uzvišen. Ovo je savjet i preporuka svima krštenima da u ovome svijetu šire poniznost kao vrlinu (koja nema veze s naivnošću!). Osim toga, Isus potiče da pomognemo ugroženima u ovome svijetu i na tom području djelovanja najbolje se mogu ostvariti svi evanđeoski savjeti. Crkva najviše treba biti Crkvom siromaha i ugroženih. Ugroženi su duhovno i u velikoj su opasnosti i bogataši koji su još k tome oholi. I njima Crkva služi da bi se oslobodili svoje oholosti i umišljenosti, jer je to također siromaštvo. Crkva dakle služi svima i sve nuka da dođu do spasenja i vječne radosti Kraljevstva Nebeskoga. Crkva je čuvarica vječnih vrijednosti i ne može joj se osporiti postojanje i djelatnost u svijetu. Neki to pokušavaju govoreći da je Crkva konzervativna, zastarjela. Crkva je “grad Boga živoga“, “gora Sion“ odakle vječno mlado Sunce baca svoje zrake na cijeli svijet i čovječanstvo da se ne razruši. Crkva je lice Svetoga u svijetu.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity