Čitanje iz Knjige Izlaska (Izl 32,7-14) donosi nam vrlo zanimljivu činjenicu vezanu za izraelski narod na putu prema Obećanoj domovini. Naime, narod je u datom trenutku izlio sebi “zlatno tele“, tj. napravio sebi kip i božanstvo za štovanje po uzorom na neke okolne narode koji su vjerovali u mnogo bogova. To je čin velikog obrata vjere u svijesti ovoga naroda. Najprije su vjerovali u jednoga Boga Jahvu, a onda su otpočeli novi kult, novo štovanje, i to zlatnog teleta. Tu se najbolje očitovala činjenica kako je narod prevrtljiv i “tvrde šije“. Bog odlučuje satrti gnjevom svoj narod, ali se Mojsije zauzima da to ne učini. I Bog ne kažnjava svoj narod. I ovom gestom Mojsije pojačava svoj moralni i vjerski autoritet u narodu, ali isto tako djeluje na svijest naroda u smislu obraćenja od poganskog načina štovanja bogova. Vraća ih ponovice kultu jednoga Boga.

 Otac prima izgubljenoga sina
Otac prima izgubljenoga sina

Psalam 51 je pun molitve da se Bog smiluje grješniku, da ga opere od svake krivice, da mu stvori čisto srce i da mu obnovi postojani duh, da ga ne odbaci od sebe. Svaki pokajnik uživa u ovome psalmu jer ga nadahnjuje na temeljito obraćenje i na hvaljenje i slavljenje Boga.
Pavao u Poslanici Timoteju (1 Tim 1,12-17) govori o sebi, iznosi dio svoje životne biografije. Najprije zahvaljuje Isusu Kristu koji ga je kao “hulitelja, progonitelja i nasilnika“ pozvao u svoju službu. Prije toga poziva uslijedilo je pomilovanje, jer se Pavao pokajao za svoje grijehe što ih je počinio “u nevjeri“, ali grijeh je grijeh i u tom razdoblju nevjere. Iz ovakvog stanja Pavao svjedoči da je Krist došao na svijet “spasiti grješnike“, a sebe smatra prvim spašenim grješnikom ili među prvima. Nakon spoznaje da je spašen, on hvali i slavi Boga.
U Evanđelju po Luki (Lk 15,1-32) sržna je činjenica da Isus prima grješnike i blaguje s njima. Da bi Isus farizejima i pismoznancima dokazao svoj stav, pripovijeda im prispodobu o “izgubljenoj ovci“, o “pronađenoj drahmi“, o “dobrome ocu i dvojici sinova“. Prispodobe završavaju tvrdnjom da će biti veća radost zbog pronađene ovce, pronađene drahme, pronađenoga obraćenog sina nego zbog 99 pravednika, zbog mnoštva drugih kojima obraćenje nije trebalo. Pavao veli da je Isus došao “spasiti grješnike“ a ne pravednike, što se posve poklapa s evanđeoskim mislima o grješnicima s kojima Isus blaguje. Danas je opasnost da se osude svi oni koji se druže s grješnicima, jer su tobože i oni onda grješnici. Izgleda kao da se malo tko raduje obraćenju grješnika, a to je Isusova misija: “spasiti grješnike“!

Don Ilija Drmić/Tomislavcity