U svetoj 17. nedjelji kroz godinu (25. VII. 2021.) čita se odlomak iz Ivanova evanđelja s naslovom Isus hrani pet tisuća ljudi (Iv 6,1-15), i to s pet umnoženih kruhova i dvije ribice. Uz ovo evanđeosko izvješće valja pročitati uvod u Poslanicu Hebrejima koji će nas uzdići u razumijevanju pretvorbe pet kruhova i pet ribica, kao i u pretvorbi kruha u Tijelo Kristovo i vina u Krv Kristovu: “Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova, te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.“ (Hebr 1,1-4).

Druga Božanska Osoba Sin moćan je izgovoriti riječi nad kruhovima i ribicama, a potom riječi pretvorbe nad kruhom i vinom, a tu moć pretvorbe dao je i svećenicima, koji na taj način duhovno hrane ljude ovoga svijeta umnažajući im vjeru, nadu i ljubav. Stoga ne možemo bez Boga, bez Oca, Sina i Duha Svetoga. Nismo moćni ni bez svećenika i oni su nam neophodni, jer su službenici Svetoga. Potrebno je izbjeći svaki neutemeljen govor o njima, jer može se dogoditi da nam ih Bog uskrati. A što će biti onda? Tko će nas hraniti kruhom Istine? Tko će nas oslobađati od grijeha? Kome ćemo se ispovijedati? Ledini, kršu, planini, drači…? Bolno je mnogo toga… A najbolnije je kada narod napušta svoju vjeru i svu ljepotu što je u njoj, taj kruh života i to piće. Prorok Jeremija lijepo veli za svoj narod da je načinio dva zla. Prvo je zlo to što je ostavio svoga Boga koji je Izvor hrane i vode žive, a drugo zlo je što poslije toga otpada od Boga iskopao sebi kladence koji ne mogu vode držati jer ispucaše (usp. Jr 2,13). Drugim riječima rečeno, izgubili su Boga – bogatstvo i blago života, te ostali s ispucanim kladencima koji ne mogu vode ni držati. Ovdje bi stvari valjalo motriti drugačije. Naime, trebalo bi se otrgnuti od nevrijednoga blaga zemnoga i svega sjaja ovoga svijeta, a vratiti se svome Bogu koji nas hrani riječju i svojom vječnom hranom u svetim Misama.

Evanđelist Matej nije zabilježio što se zbilo s ribama, svakako i njih je Isus umnožio i razdijelio, te su slasno i zamišljeno blagovali u unutarnjoj radosti i uzbuđenju, kako saznajemo od evanđelista Marka i Ivana. Narod je bio duboko unesen u svoje misli o tome kako je on moćan kad s tako malo kruhova i riba može nahraniti do sitosti toliko mnoštvo, a preostalim ulomcima napunili su dvanaest košara što su ribolovcima služile za ulovljene ribe i neke druge stvari, a ovdje sada kao košare za kruh da se lakše podijeli i da se ne prosipa ni jedna mrvica, jer je sve blagoslovljeno i sveto, presveto… A vode je bilo u izobilju u Genezaretskome jezeru, pa se mogla i proliti s lijepim, zahvalnim i blaženim osjećajem.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity