Odlomak iz Djela apostolskih (Dj 6,1-7) govori o tome kako je nastala u Pracrkvi posebna služba đakonija i prvi stupanj svetog reda đakonat. U đakonijsku službu mogao je ući svatko, i muško i žensko, a u đakonat samo muški. Naime, đakonijska djelatnost Pracrkve jest početak Caritasa, koji je obveza svakoga kršćanina. Ovdje se kaže da se bune Židovi grčkog jezika što se “u svagdašnjem služenju zanemaruju njihove udovice”, tj. njima se nije dostatno pomagalo. Upravo je to jedan od razloga što su Dvanaestorica sazvali mnoštvo učenika kako bi između sebe pronašli sedam muževa na koje će oni položiti ruke i zarediti ih za đakone, čija će dužnost biti nadgledanje cjelokupne đakonijske službe u Crkvi, a apostoli će se posvetiti molitvi i propovijedanju, odnosno posluživanju Riječi.
U drugom čitanju iz Prve poslanice sv. Petra (1 Pt 2,4-9) imamo slikovit govor o Gospodinu kamenu živomu, kojeg su graditelji odbacili a on postao kamenom zaglavnim. Mi smo “živo kamenje” zbog “Kamena živoga”, “dragocjenog kamena ugaonog” Isusa, koje se ugrađuje u “duhovni Dom”, tj. Crkvu da bismo bili “sveto svećenstvo”, “rod izabrani”, “sveti puk”. Mi smo živa Crkva, kojoj je Krist kamen zaglavni sa svime onim što nam je ostavio da vršimo kroz jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. Ako smo neposlušni Riječi i Crkvi, onda nam je i Krist i Crkva “kamen spoticanja” i “stijena posrtanja”.
Odlomak iz Ivanova evanđelja (Iv 14,1-12) možemo podijeliti na tri dijela. U prvom dijelu Isus potiče svoje učenike da vjeruju u Boga, koji je njegov i naš Otac, te u njega koji je došao na ovaj svijet da bi nam pripravio mjesto kako bismo mogli biti tamo gdje je i on. U drugom dijelu Apostol Toma raspravlja s Isusom o tome kamo Isus odlazi i koji je put do toga gdje Isus odlazi. Isus odgovara da je on put, istina i život do Oca nebeskoga, kojega je moguće upoznati ako se upozna i zavoli Isusa. Apostol Filip u trećem dijelu evanđeoskog odlomka traži od Isusa da zorno pokaže Oca, na što Isus odgovara slično kao i Tomi, odnosno svima. Naime, Isus izrijekom kaže: Tko je vidio mene, vidio je Oca, što znači da su Otac i Sin jedno povezani Duhom Svetim, ali u dva različita prostora: Sin utjelovljen u svijetu i čisti duh Bog Otac u nebu, a Duh uvijek silazi nad nas ljude i nadahnjuje nas. Povezanost u svemu između Oca i Sina postoji, a Isus potiče da se i mi povežemo djelima koja je Isus činio s Ocem i Sinom. Ovdje naglasak valja staviti na djelima i to povezati s porukom prvog čitanja o đakoniji ili Caritasu, što će biti naš most za nebo i susret s Ocem, Sinom i Duhom Svetim.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
