Već u ranim jutarnjim satima hodočasnici su imali priliku za ispovijed, a mise su slavljene u 7 sati i u 8 i 30.

Središnje misno slavlje s molitvama za bolesnike počelo je u 11 sati i predslavio ga je prof. dr. Tonči Matulić, pročelnik Katedre moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U koncelebraciji je, uz provincijala Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene fra Jozu Marinčića, podmilačkog župnika i čuvara svetišta fra Filipa Karadžu i gvardijana jajačkog samostana fra Vinka Markovića, bilo još 15-ak svećenika dok su u asistenciji kod oltara bili su franjevački đakoni i bogoslovi.

Sveti kairos

Okupljenima se najprije obratio župnik Karadža, pozdravivši sve okupljene (među kojima su bili i predstavnici civilnih vlasti), poglavito hodočasnike, bolesnike, patnike, siromašne i sve one na rubu društva, kojima je izrazio posebnu blizinu te za njih posebice zamolio zagovor Sv. Ive. „I ove godine nas je pozva glas vapijućeg u pustinji Sv. Ivana Krstitelja u ovu njegovu i našu podmilačku dolinu u koju se uklesala ili kako kaže sveta legenda preselila s onu stranu drevna zavjetna Ivanova crkva nedaleko grada Jajaca gdje stolovahu naši kraljevi i kruniše se Papinom krunom u crkvi Sv. Marije. Ova dolina dupkom puna naroda, dolina koja svojom ljepotom prirode obdarena vodom i zelenilom postaje šansa za sve nas – sveti kairos opran krsnom vodom ukoliko poslušamo Ivanov poziv na promjenu da pobijedimo sve naše životne pustinje i kušnje pojačane i drugom godinom zaredom opasnosti koronavirusa i proglašene pandemije“, rekao je čuvar svetišta podsjećajući na život i djelovanje Sv. Ivana Krstitelja i to kako su hodočasnici došli svojom vjerom, zajedništvom i ljubavlju pobijediti sve Herode i Herodijade današnjice kojima smeta Riječ pisana velikim slovom, prenosi Nedjelja.ba.

Prije svetopisamskih čitanja pristupilo se blagoslovu vode i škropljenju okupljenog naroda.

Otajstveno tijelo

Na početku misnog slavlja predslavitelj Matulić podsjetio je na lik Sv. Ive koji jednako pripada i Novom i Starom zavjetu. „Nama je poznata sudbina tog dičnog proroka Ivana Krstitelja. On je poput svih proroka svojom krvlju, svojom životom zapečatio vjernost Bogu. Zapečatio je vjernost onome pred kojim se umanjio da bi On narastao – Bogočovjek Isus Krist utjelovljena vječna riječ Očeva među nama. Osvrni se oko sebe i vidi da ovo tlo na kojemu danas stojimo, i jučer, i s Božjom pomoću sutra, sveto je tlo. Ova stvarnost koja nas okružuje i ovaj događaj u koji smo uklopljeni pozdravom Boga Trojstvene Ljubavi Oca i Sina i Duha Svetoga, rječito nam govori – ovdje povijest vjere nije šutjela, ovdje povijest vjere i danas rječito govori, a kaže jednu jednostavnu stvar: ‘Mi smo u Bogu po Gospodinu Isusu Kristu i Bog je po istome Kristu u nama“, kazao je.

Nakon naviještenoga evanđeoskog odlomka, propovjednik je u prigodnoj homiliji najprije podsjetio kako je sveti papa Ivan Pavao II. rekao kako je Drugi Vatikanski koncil sigurni kompas Crkvi u 21. stoljeću te da ona postoji iz Krista, da ja ona uvijek Njegova – On je njezina glava, njezino srce, njezin osjećaj, njezin život. „I utemeljivši Crkvu ovdje na zemlji kao svoju zaručnicu, kao svoju ljubljenu zaručnicu, od kojega ona prima sve, od kojega prima sam život, prima duha, prima riječ, prima poruku, prima put, prima istinu, sva je Crkva od Krista i ona jest u svojoj pojavnosti i svojoj vidljivosti, kako nas uči Sv. Pavao, upravo Njegovo otajstveno tijelo, a mi smo udovi. I koji ud kojemu udu može reći ‘ne trebam te’, a i oni najnečasniji među nama zahtijevaju najviše poštovanja u ophođenju, to smo svi mi grešnici. I nastavlja dalje Koncil da je Crkva na neki način, upravo jer je od Krista, jer je Kristova, znak ili sakrament univerzalnoga spasenja. Ona uprisutnjuje to vječno Božje spasenje koje mi ničim nismo zaslužili. I sa svim našim zbijenim glavama i svim našim raskajanim srcima i svim našim pokorama i zavjetima ni približiti se ne možemo toj milosti koja je besplatna“, pojasnio je Matulić.

Braća i sestre

U nastavku je govorio kako su svi ljudi braća i sestre. „Svi smo braća i sestre i oni ovdje među nama koja u dubini svoga bića osjećaju pripadnost tome u svojim navikama, u svojim tradicijama, u svojim povijestima, u svojim identitetima. Kao da se ne mogu s nama po svemu poistovjetiti, ali tu su sa nama i među nama muslimani, pravoslavci i drugi jer u dubini svoga bića osjećaju ovu istinu koju Crkva samom svojom pojavom uprisutnjuje – Fratelli e sorelle tutti – svi smo braća i sestre. A vama što u dubini toga bića osjećate još ovdje s ovog mjesta da naviještamo Radosnu vijest da smo u jedinorođenome Sinu Božjemu, u Njegovoj jedinstvenosti i jedincatosti, u Njegovoj izvornosti Sina Božjega svi mi po krsnoj milosti postali kćeri i sinovi Božji, postali smo posinjena Božja djeca u jednom Sinu Božjemu Isusu Kristu. Zašto bismo se onda ustezali sebe nazvati Božjom obitelji?“, naglasio je prof. dr. Tonči Matulić.

U nadahnutoj propovijedi, među ostalim, pojasnio je kako je istina Isus Krist.

Za Krista

Kazao je kako Sv. Ivan Krstitelj nije postao svećenik kao otac nego prorok. Spominjuće neke dijelove njegova života podsjetio je kako mu je njegova majka Elizabeta dala ime, a to nije bio običaj toga vremena – ona je rekla da će se zvati Ivan kako joj je Bog po anđelu poručio. Nadovezujući se na to, propovjednik je istaknuo važnost žene za Crkvu.

„Svi su se divili, svi su se veselili u zajedništvu s njima. Mnoge stvari su im promakle, nisu ih uočili kao što ih mi uočavamo kao živu, živcatu poruku Radosne vijesti evanđelja. I na koncu, što li će biti od toga djeteta? I posljednja misao, sestre i braćo, ono što će biti od Ivana Krstitelja, pretače našega Gospodina Isusa Krista, pokazat će se u onome što (…) u odlomku iz drugoga čitanja što ga čusmo: ‘Onaj koji dolazi nakon mene je zapravo prije mene. Ja Njemu nisam dostojan odriješiti remenje na obući. Ja se trebam smanjivati, a On treba rasti’. Pa evo, sestre i braćo, kada imamo ovoliku milost da ovdje tvorimo Božju obitelj, da smo ovdje Kristova Crkva, da smo ovdje u ovoj svetoj tajni privedeni samom izvoru i vrhuncu našeg svekolikog života, da smo ovdje dionici samog božanskog života, da se ovdje hranimo za dva stola – stolom Božje riječi i stolom euharistije Kristova otajstvenoga tijela. I kad smo već tu, onda kao proročki narod da postanemo sav prorok, da budemo prodorni znak istine, života svjetla u svijetu jer mi smo od Krista i mi smo za Krista“, zaključio je i istaknuo kako se Sv. Ivan Krstitelj umanjio kako bi Krist izrastao.

Podsjećamo kako Svetište Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju, danas slovi kao najveće nemarijansko svetište katolika u BiH. Mnogi vjernici mole za zagovor moćnom zaštitniku Sv. Ivanu, i pri tome dolaze u Podmilačije i pješice i bosonogi. Mnogi proputuju desetine kilometara kako bi došli u svetište, a drugačije nije bilo i ove godine kada se na svečanom misnom slavlju okupio velik broj vjernika, piše Nedjelja.ba.