Mojoj nikad zaboravljenoj Daneli

Tugo moja, najtužnija, zar sam tebe izgubila?
Sve što je čovjek mogao ljudsko imati, jedna drugoj smo dale, a mogle smo i još dati.
Kamo, kuda, di ću poći, znam da mi nikad nećeš doći.
Rođendan ti na pragu bi, a ti mene ostavi.
Neka ti je vječna slava i hvala, za sve dobro što si dala.
Mili Bože što mi se događa, moj je život izgubljena lađa.

Izeta