Mijo Matić Mijušić uspješni je duvanjski poduzetnik s njemačkom adresom i veliki dobrotvor. Ove ljetne dane provodi u voljenome duvanjskom zavičaju kojem se barem dvaput godišnje vraća pa smo iskoristili prigodu za razgovor s ovim jednostavnim i poniznim a u isto vrijeme zanimljivim i radišnim čovjekom.

Mijo je pomogao brojnim ljudima, kako u duvanjskom kraju tako i potrebitima u drugim krajevima BiH i RH.

Ovaj 70-godišnjak rođen je u brojnoj obitelji u Borčanima kraj Tomislavgrada. Od 20-ete godine živi u njemačkom gradu Freiburgu. Vlasnik  je tvrtke koja se bavi doradom i prodajom željezne armature. Njegova tvrtka trenutno ima 86 zaposlenika.

Najprije Boga poštivati, a potom roditelje, braću i sestre, a onda sve oko sebe – bio je moto njegovih roditelja po kojem je i Mijo nastavio živjeti i tomu podučavati svoju djecu.

Od malena, još dok je čuvao ovce u rodnome kraju, naučio je  dijeliti svoj kruh te biti radišan i uredan.

– Moj „bili kruv“  bi se kod ovaca podilio zadnji, govori Mijo prisjećajući se i drvenoga čanjka za obiteljskim stolom te jedne kašike koja je „išla od usta do usta“.

Neostvarena želja 

– Uvijek sam imao jednu veliku želju. Do sada mi se nije ostvarila. Želio bih u ovome mom kraju nešto napraviti – neku tvornicu auta, da spasim ove mlade. Meni je drago doći ovdje,  ali ovaj kraj čuva onaj tko je tu. Ja mogu i pomažem i pomagati ću dok sam živ i tomu ću obavezati svoju djecu, da svoj kraj nikada ne zaboravimo. Ja jesam 1972. otišao iz mog duvanjskoga kraja, ali on nikada nikad nije otišao iz mene. Ostao je jaki. Volim i izuzetno cijenim svoj duvanjski narod, iskreno će Mijo.

– Ima jako dobrih djela koja su mene učinili sretnim. Iskreno, jadan je onaj čovik koji ima mogućnost k’o ja, a ni’ko je nije vidio – nadomeće naš sugovornik.

Moj radnik je meni duša i tijelo

Poštuj Boga i radnika svoga – tako reče Mijo, čovjek koji se Nijemcima nije „usudio“ reći da ima samo četiri razreda osnovne škole, no to ga nije spriječilo da njegova tvrtka danas bude među tri vodeće u obradi željeza u Njemačkoj. Iznimno poštuje i drži do svojih radnika.

– Nije bilo godine da nisam otišao na odmor. Uvijek sam imao vjeru u Boga i u svoga radnika. Ostao sam pri tome i u tome neću popustiti. Nažalost, često čujem da neki poslodavci ne poštuju svoje radnike. Svojoj djeci kažem najprije poštujte Boga pa radnika svoga. Ako poštivate svoga radnika, on će od srca raditi i pridonositi. Svom radniku kažem: ne trči ti  preko moga „placa“ – (sala tvrtke). Iđi prema meni polako i mirno, jer ja znam ako radiš mirno i čisto da ćemo i ti i ja biti zadovoljni. Mislim da su to i moji sinovi i kćer razumjeli. Nije lijepo što kritiziram, ali čujem dosta ljudi koji kažu da su u firmi „samo broj“. Moj radnik je meni duša i tijelo i ljusko biće i nema toga što ne bih za mogao radnika učinio ako je njemu potrebno. Zato sam tako i uspješan jer to je svaki moj radnik doživio i znade. Za moj 70-eti rođendan su me rasplakali i kazali mi da ja nisam njihov šef već otac. To mi je bila potvrda s kojom Bog dragi upravlja.

Mijo je već pet godina u mirovini,  te u svoju tvrtku BHB  (BHB Betonstahlhandel und Biegebetrieb GmbH), koju on zove „Bosna, Hercegovina, Borčani“ svraća  kako bi obavio najvažnije telefonske razgovore. Njegova djeca već su uhodana u posao (Ivan, Stipe, Josip i Anđelina).

– Trebam posao što prije njima predati i želim vidjeti kako oni to rade. Ako djeca budu razborita, mislim da im nema mjere za uspjeh i Bogu ću se za to moliti, kazuje ovaj zadovoljni i sretni obiteljski čovjek koji je u braku 47 godina s Duvanjkom Dragom podrijetlom iz Sarajlija.

– Molim se Bogu, ali ne tražim od Njega manu. Nisam uopće bio svjestan u što ulazim i kad sam otvarao firmu bilo mi je najbitnije sačuvati brak i obitelj. Najvažnije mi je bilo sačuvati obitelj. Bilo je teških dana i noći na početku. Ja sam stranac u Njemačkoj i uvijek ću ostati, ali sam se uvijek uzdao u Božju pomoć. Duvnjaci su velike radiše, a još bolje rade kad su u „tuđim rukama“, kazuje Mijo.

Razgovor s gospodinom Mijom Matićem možete u cijelosti poslušati u audio zapisu koji je snimljen za potrebe Radija Tomislavgrad i portala Tomislavcity.

Gospodinu Miji zahvaljujemo na razgovoru, želimo mu dobro zdravlje, dug život i ispunjenje njegove velike želje!

Zora Stanić/Tomislavcity/Radio Tomislavgrad

Foto: Tomislavcity/BHB