Mostovi spajaju ljude, a ljudi grade mostove. Kroz Tomislavgrad teče potok Seget koji premošćuje više od petnaestak betonskih mostova. Njima prolaze vozila i pješaci. Postoji i nekoliko drvenih mostova koji su ljudi uglavnom uradili da bi lakše prešli na posjed s druge strane, koji im je ostao nakon izgradnje gradskog kanala 70-ih godina. No, postoji i jedan drveni most, mogli bi reći javni. Duvnjaci ga zovu most kod Bućinog mlina. Mlina više nema, ali ime je ostalo. Tim mostom možete prijeći ako se s Matića Pazarišta uputite prema kolodvoru ili prema gradskoj pijaci. Most je nekada davno, dok je bilo manje betonskih mostova, bio vrlo važan za prijelaz. Napravljen je tako da su radnici koji su radili na jednoj obližnjoj građevini donijeli dvije grede i pokovali ih daskama. Takav most trajao je skoro desetljeće, nakon čega je zamijenjen boljom konstrukcijom, odnosno starim otpadnim banderama iz obližnjeg elektra  koje su pokovane daskama. Most su izgradili i održavali ljudi koji žive u naseljima koja gravitiraju prema mostu. No, i takav most je bio podložan zubu vremena i prije nekoliko godina nekoliko radišnih ljudi, pod budnim okom glavnog majstora Mate Ćosića, saniralo je most tako da su promijenili daske kojima je bio pokovan i stavili ogradu. Nažalost, ograda se nije dugo zadržala. Jedne ljetne noći neki „veseli dečki“ iskalili su svoj bijes baš na ogradi.

I evo, nakon ovoga podužega uvoda o povijesti mosta kod Bućina mlina, govorimo o najnovijoj rekonstrukciji koju pokrenu stari majstor Mate Ćosić uz nesebičnu pomoć svoga susjeda i pomoćnika Bože Bagarića – Svitlog. Naravno da ih nekoliko susjeda nije ostavilo na cjedilu nego su ima pomogli u težim fizičkim poslovima koji su za ova dva umirovljenika ipak preteški. Most je značajno proširen, ponovno pokovan i postavljene su ograde s obje strane mosta. Mate kaže da treba zahvaliti elektri koja je dovezla tri stare bandere s kojima je ojačana postojeća konstrukcija i proširen most, te susjedima koji su obnavljali kuće pa je ostalo nešto daske. Posebno zadovoljstvo za Matu je bilo u ponedjeljak ujutro kada je cijeli razred učenika radosno prešao preko mosta na putu od kolodvora prema školi. Kaže, most je ispunio svoju svrhu. A kako bi most trajao što duže Mate ga planira i zaštiti premazom za drvo.

Pogled s mosta u kanal pokazuje da se sve zeleni i buja, kao da će proljeće, a ne jesen i zima. Nažalost, zbog nedostatka sredstava ili nečega drugoga ove godine niti jednom nije očišćeno betonsko korito potoka pa je raslinje uzelo maha. Treba reći da je izgradnjom gradske kanalizacije nestao i neugodan miris i smrad, pa je prava šteta što kanal nije očišćen.

Što reći nakon svega, nego zahvaliti Mati i Boži i svim drugima koji su na bilo kakav način pripomogli da most bude siguran za prijelaz. S obzirom da je predizborno vrijeme neki od prolaznika su pitali kada će biti svečano presijecanje vrpce, ali Mate kaže da politike oko mosta nema i da političari svakako imaju važnijeg posla. Tekst bi mogli završiti rečenicom kojom je i započet: mostovi spajaju ljude, a ljudi grade mostove.

Tomislavcity

Više fotografija pogledajte u galeriji.