Sponzorirani članak

 

Često se zna reći da šport oslikava stanje društva, a najbolji primjer za tu tezu je naša Hercegbosanska županija. Kao što smo gospodarski uvjerljivo posljednji, isto poražavajuće  stanje nam je i sa športom.

Dok nama vladajući tvrde kako smo mi prva, a ne deseti, bilo bi dobro da nabroje bar jedan primjer, u čemu smo mi to prvi osim odlazaka mladih.

Još za prošle Opće izbore 2018. uvjeravali su nas kako će oni ulagati u omladinske pogone, što se ispostavilo kao klasična predizborna farsa. To se najočitije vidi na primjeru HNK Tomislava i NK Troglava 1918.

Predsjednika HNK Tomislava, Ilija Bagarića Lila, još 2021. godine u svojim izjavama najavljivao je ulazak u viši rang, tek kad se stvore uvjeti da se i opstane u tom rangu.
HNK Tomislav je u međuvremenu, sasvim slučajno, ušao u viši rang i kao uvjerljivo posljednji ispao iz tog višeg ranga, ali je ipak ostao u višem rangu (moguće, jer logika prestaje gdje Bosna počinje). U novu sezonu, 2022/23. HNK Tomislav je krenuo neslavno, sa 6 poraza iz 7 utakmica. Ipak prošlogodišnje stanje se dodatno pogoršalo, jer su se mnogi mladi domaći talenti prestali baviti nogometom ili napustili klub, većinom nezadovoljni klupskom politikom. Ovdje se postavlja pitanje, je li cijeli onaj kompleks desetljećima građen zbog naše omladine ili nečeg trećeg?

Rezultati izostaju i u omladinskim kategorijama

Sjetimo se, prije desetak godina, djeca HNK Tomislava su do uzrasta pionira (14 godina) bili strah i trepet na terenima diljem BiH, a skoro svake godine su sudjelovali na završnom turniru za prvaka BiH ili finalu za prvaka države. Danas se stanje bitno promijenilo, jer rezultati i u omladinskom pogonu izostaju.

Jedna od karakteristika koja obilježava politiku kluba zadnjih godina, je činjenica, da je djeci članarina podignuta u „nebesa“.  Danas djeca u HNK Tomislavu plaćaju članarinu u iznosu od 40 KM mjesečno. Kad se uzme u obzir da privatne škole nogometa u Splitu i Zagrebu, koje same ulažu u svoju infrastrukturu imaju članarinu sličnu ovoj, ne treba biti posebno pametan da se zaključi da je iznos koji plaćaju naša djeca potpuno neprimjeren.
Od najave predsjednika Bagarića, da će organizirati prijevoz na treninge za djecu sa sela, odustalo se bez da se i pokušalo.

Tako su danas djeca sa sela uglavnom prepuštena sama sebi, što pokazuje i porast vršnjačkoga nasilja i druge loše posljedice ovakve nebrige prema mladima.

Može se kad se hoće!

Kad bacimo pogled preko granica županije, svjedoci smo, za naše uvjete, nevjerojatnom uspjehu HNK Posušja, koji se u četiri godine u seniorskom sastavu prošetao iz Županijske lige do Premijer lige BiH. Mokri Dolac je  postao strah i trepet top BiH klubova, na kojem ostavljaju perje i Željezničar i Borac i Sarajevo…, a u anale će ući pobjeda u prijateljskom meču na Poljudu protiv Hajduka.

Zbog ulaska djece u Premijer lige BiH, HNK Posušje postao je magnet za top talente i iz Tomislavgrada, što je još više otvorilo izlazna vrata našim najtalentiranijim igračima. Možda je najbolji pokazatelj dobrog rada HNK Posušja to,  što je prošli tjedan igrač Posušja  nastupio za U23 hrvatsku reprezentaciju.

Zapadnohercegovačka županija i naša Hercegbosanska susjedne su županije i obe većinski hrvatske, ali po pitanju športa i brige za mlade, ZHŽ je svjetlosnu godinu ispred nas.

Kad se pogleda upravljačka struktura HNK Tomislava, valja primijetiti da je Skupština popunjena uglavnom ljudima iz vladajuće političke garniture Tomislavgrada, koji se objektivno gledano nemaju kad brinuti oko kluba sve i da poznaju materiju.

Zbog politike u klubu teško da se neki ozbiljniji sponzor (zainteresiran za veće dosege) uključi u cijelu priču.

Duvnjacima kao loša utjeha može služiti susjed iz Livna jer stanje u NK Troglavu 1918 ništa nije bolje. Predsjedniku Dubravku Pervanu, kao predsjedniku sindikata radnika EP HZ HB može se reći da je klub dat da se igra njime u slobodno vrijeme. Za rezultatski neuspjeh isto kao u Tomislavu nitko ne pita!

HNK Tomislav i NK Troglav svijetli su primjeri teze: gdje se politika umiješa tu više trava ne raste.

Taoci ovakvog stanja smo svi mi, a posebno naša djeca, koja uglavnom služe kao izmuzište. Umjesto da šport za djecu bude obaveza, on je postao luksuz, kojeg si rijetki mogu priuštiti!

Zaključak

Šport je samo jedan od segmenata na kojem se mora izvršiti remont, a depolitizacija športa je jedan od glavnih preduvjeta za bolji i uspješniji šport, koji će biti u službi naroda, a ne političarima služiti kao igračka.

Ako se stanje ne promijeni, možda bi bilo najpoštenije da preimenuju klubove u HNP Tomislav i HDZ Troglav 1918, pa neka im ovakvi rezultati služe na čast.

Marko Bagarić
HRS

 

 

Sponzorirani članak