– Dobio sam hitnu zapovijed da se javnim generalu (Anti) Rosi nakon čega sam se stavio na raspolaganje bojniku Juri Graniću. Pokupio sam samo šest maljutki i dvije baterije te jedan pult i krenuo u stožer u Livnu. Nakon toga sam dobio zapovijed da odem u sektor Rujane. Već je bila probijena crta. Srbi su već ušli kod crkve, škole… Odmah sam krenuo na položaj s dvije maljutke. Jednu sam ja nosio, a drugu moj pomoćnik Mile Granić. Došli smo na manju uzvisinu, na jako bliski susret s tenkovima koji su već bili kod groblja. Nisam imao puno izbora. Od oka sam nanišanio maljutku i zanemario što su nas učili u vojsci… Ispalio sam prvu Božjom rukom i izravno je pogodila i uništila kupolu tenka.

Svjedoči to trideset godina kasnije Osječanin Mario Nađ. Čovjek koji je svojim pogocima i uništavanjem dvaju tenkova te jednog oklopnog transportera promijenio tijek ratovanja na livanjskoj bojišnici zajedno sa suborcima koji su stigli iz HV-a te dragovoljcima iz HVO-a. Priča je to o obrani Livna, odnosno sela Čelebića i Rujana, Hercegovine i sprječavanja podjele Hrvatske na dva dijela u Dalmaciji koje su nakon osvajanja Kupresa pokušale ostvariti srpske snage iz JNA i srpskih paravojnih postrojbi z BiH i Krajine. A situacija je bila dramatična, piše Večernji list.

Obrana Livna i Dalmacije

U rano jutro 23. travnja 1992. započeo je snažan udar po livanjskom polju najprije haubicama, a zatim i prodor oklopom zajedno s 1200 pješaka. Jedna tenkovska kolona kretala se južnim rubom Polja, cestom iz smjera Sajkovići – Čaprazlije u smjeru Rujana, a druga se spuštala sjevernim rubom iz smjera Bojmunte – Vrbica napadajući Čelebić.

Probijena je crta prema Rujanima. Postrojba dragovoljaca iz Hrvatske, oko 200 Mambi, oštro se sukobljava sa srpskim agresorom. Nakon što su vidjeli da vojnici iz HV-a odolijevaju i domaći dragovoljci su se osokolili. Snagu Mambi i pridruženih dragovoljaca možda najbolje dočaravaju riječi Borisa Jacovića, zapovjednika skupine.

– Da se prema mom terenu približavala ovakva utrenirana skupina, izvrsno opremljena, neizmjernog iskustva, puna motiva i odlučnosti, moram priznati da bih razmišljao da je zaustavim svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima da ne prijeđe državnu granicu! A onda druga maljutka pogađa transporter. Situacija se posve mijenja.

– Normalno da je bilo panike među ljudima. Ali kada su vidjeli da je tenk pogođen, da gori transporter, da i oni padaju, sve se preokrenulo. Do kraja dana smo vratili položaje i očistili cijeli teren – svjedoči Nađ.

On će danas nazočiti obljetnici velike bitke u Rujanima, a iz Hrvatske stiže i predsjednik Zoran Milanović, ministri Tomo Medved i Mario Banožić. Jedan od sudionika ovih ratnih događanja bio je Dragan Konta.

Konta: Naš general

– Ključni dio obrane bio je kada su uništeni tenkovi na Rujanima zahvaljujući legendi za sve nas, a napose Livnjake, Mariju Nađu koji je došao s maljutkama i uništio tenkove koji su već bili prodrli prvu crtu bojišnice – kaže Konta. Na vojnoj bojišnici bio je to i jedan od prvih sukoba hrvatskih generala Ante Gotovine i Ante Rose te srpskih Ratka Mladića i Slavka Lisice.

– General Gotovina dao je nemjerljiv doprinos u obrani Livna i za nas je bez obzira na sve general Gotovina heroj. Uvijek ćemo ga uvažavati – kaže Konta.

Večernji list