Cezar, Oskar, Max, Rex…
Zanimljivu štoriju o potrazi za jednim psićem koji je nestao na Marinovcu poslala nam je čitateljica Jasenka Jarebica. Priča ima sretni kraj, a osim psića “pronađen je” i Marinovac.
Jučer se digla velika frka i potraga za ovim cukom. Nevjerovatno je gdje su ga sve viđali, a on nije mrdnuo sa mjesta, magarac mali 😂
Preturilo se cijelo Livno, poslikali se svi “sumnjivi” psi, sistemom eliminacije utvrđivao se identitet, al niti jedan nije bio Cezar. Suze vlasnice nisam mogla ignorirati, pa se sa mojom Dubrom uputim na Marinovac, na početak priče o nestalom psiću. Nikada nismo bile na Marinovcu, pa kontam hajde da uradimo nešto korisno kad se ima vremena, a usput da vidimo plažu. Jedva nađosmo. Niska šuma, fin put vijuga prema jezeru. Zagledamo u šumarke, tražimo pogledom cuku. Puče plaža pred nama, divno, puno kupača, vozila, kamp kućica, da ne povjeruješ, i to sve na domak nama, a pojma nemaš, bar nas dvije 🙂
Parkiramo i u potragu, važno kažem Dubri, ti idi desno ja ću lijevo, pitaj ljude jesu li ga vidjeli, i zazivaj OSKAR! 😂
Gazim plažom, noge upadaju u pijesak, pogledom tražim cuku, kadgod bacim pogled i na jezero, voda prozirna, fin prilaz, kontam baš je fino, moglo bi se ovdje kadgod doći na kupanje, opet vratim pogled i tražim nestaloga, glasno dozivam Oskar, Oskaaar…! Priupitujem ljude jesu li ga vidjeli. S druge strane čujem Dubru kako glasno zove OSKAAAAR! 😂
Pokupim par informacija da je cuko sigurno bio tu i jučer i danas, ali eto sad ga nema. Sretna, javim vlasnici da je cuko sigurno živ, da je bio tu, možda ga je netko uzeo ili… Dok s njom pričam, učini mi se nešto u šumarku i ja glasno viknuh Oskaaaar! Glas s druge strane “žice” kaže
– pa nije Oskar nego Cezar. 😂😂😂
Šta da kažem, zbunila se stara žena 😂😂
Pada večer, kupači se razilaze, ja još malo okolo hodam i sad zazivam CEZAAAR! 😂😂😂…priđem mladom paru iz Njemačke koji tu kampira, pokazujem im sliku cuke, da ako ga vide, da ga zadrže i da me nazovu, usput kažem da se cuko zove CEZAR. Mlada cura potvrdi da će ga i oni potražiti i da ne brinem, sramežljivo reče “I think you called different name … I think Oscar … not Caesar.”
A šta da ti kažem dijete drago 😂😂😂😂 … Nasmijašmo se obje, Zovnem Dubru da se kupimo jer mrak će uskoro. Usput, kao nevažno, kažem joj kroz smijeh da se cuko zove Cezar, a ne Oskar. Prostrijeli me pogledom moja Dubra.
– Jao Jasenka pa zato se nije ni odazvao.
Ja se smijem i kažem hajde ne budali Dubre, došao bi on na silno naše dozivanje bez obzira na ime.
Polovično zadovoljne, javimo vlasnici da je cuko sigurno živ i da ćemo sutra nastaviti potragu preko portala.
Velika je to ljubav, to ne može nitko pojmiti tko nije imao psa. Jutros u 3 sata krenula je vlasnica iz Zenice prema Marinovcu, odlučna da ga nađe živa ili mrtva. Kad su stigli na plažu, u rano jutro, sjedi Cezar na mjestu gdje su kampirali, gleda sjetno u vodu i čeka. Nema riječi da se opiše susret, sreća…pa se neću niti truditi.
Moja Dubra je imala pravo, Cezar nas je sigurno gledao iz prikrajka i mislio
– Evo ove traže svoga cuku Oskara, blago njemu koji sretnik, valjda će i moji doći po mene, ništa čekat ću da čujem svoje ime, doći će ona po mene sigurno… I DOŠLA JE, a tko ne bi, ne odustaje se od prijatelja tako lako.
Jasenka Jarebica/Tomislavcity
