Majka kraj prozora

Daljine, visine, dubine, širine, tuđine..
Tvoje sijede kose
i suza na prozoru
Bdiju ruke,
uvele ruže jesenje.

U mome si srcu starice,
tvoja slika ne blijedi,
Tvoja me topla ruka slijedi,
u san mi navrati
Tvoja me molitva hrabri.

Sve nježnosti dala si meni,
brige, molitve i pogledi,
uprti su meni,
Bez tvoje ljubavi
siromašni smo sinovi.

U mome si srcu bijela ruža,
majka kao Madona snježna,
Ostavljam ti svoju bol,
nijemi zagrljaj svoj
i u starosti nespokoj.

Čekaš me na prozoru mati,
Očenaš moliš i gledaš u daljine.
Vapiš – vrati se sine,
na svoju livadu i tvrde stijene.

Nitko ne voli kao mati.

Tvoj zagrljaj me prati,
tvoja me suza peče
a molitva sokoli.
Vole te sinovi tvoji.

Milan Bojkić, Basel, svibanj 2021.

Foto: Ilustracija