Majka kraj prozora
Daljine, visine, dubine, širine, tuđine..
Tvoje sijede kose
i suza na prozoru
Bdiju ruke,
uvele ruže jesenje.
U mome si srcu starice,
tvoja slika ne blijedi,
Tvoja me topla ruka slijedi,
u san mi navrati
Tvoja me molitva hrabri.
Sve nježnosti dala si meni,
brige, molitve i pogledi,
uprti su meni,
Bez tvoje ljubavi
siromašni smo sinovi.
U mome si srcu bijela ruža,
majka kao Madona snježna,
Ostavljam ti svoju bol,
nijemi zagrljaj svoj
i u starosti nespokoj.
Čekaš me na prozoru mati,
Očenaš moliš i gledaš u daljine.
Vapiš – vrati se sine,
na svoju livadu i tvrde stijene.
Nitko ne voli kao mati.
Tvoj zagrljaj me prati,
tvoja me suza peče
a molitva sokoli.
Vole te sinovi tvoji.
Milan Bojkić, Basel, svibanj 2021.
Foto: Ilustracija
