Prošloga tjedna posjetili smo Magisovu radionicu za predškolce. Naše sugovornice bile su Božana Delać i Kristina Mladina – ljubazne i vedre voditeljice spomenute radionice.
Za početak, podsjetite nas što je Magis i koja je njegova zadaća?
– Edukacijsko savjetodavni centar Magis je nevladina organizacija iz Tomislavgrada osnovana 2018. godine s ciljem unaprjeđenja mentalnog zdravlja, pružanja psihosocijalne podrške, organiziranja edukacija za djecu, mlade i odrasle kroz grupni i individualni rad, savjetovanja i radionice. Magis čine četiri članice: Silvija Jurčević (psiholog, psihoterapeut pod supervizijom), Anita Krišto (pedagog i edukacijski rehabilitator), Kristina Mladina (logoped) i Božana Delać (pedagog i edukacijski rehabilitator).
Završio je treći ciklus radionica za predškolce pod nazivom “Pripreme za školu”. Tko vodi radionice? Što im radionica pruža i kakav je odaziv?
– Radionice za preškolce vodile su Božana Delać i Kristina Mladina. Interes za radionice je bio jako dobar. Kroz tri grupe prošlo je ukupno 25 predškolaca.
Svaki ciklus činilo je pet susreta s djecom i završni susret roditelja na kojemu je psihologinja Silvija Jurčević upoznala s izazovima koje polazak u školu predstavlja za roditelje i dijete, te su razvijali strategije o načinima jačanja svojih i djetetovih snaga i kompetencija.
Kroz pet radionica djeca su u manjim grupama na njima zanimljiv način kroz razne aktivnosti iskušavali i gradili sve vještine koje će im trebati pri polasku u školu – finu motoriku i grafomotoriku, vizualnu i slušnu percepciju, logičko povezivanje, odnose u prostoru, opće znanje o pojavama u okruženju, bogatili su rječnik i radili na vještinama izražavanja, upoznavali se s brojevima i pojmom količine, te nečim što zovemo fonološka svjesnost, tj. uočavanje početnog i završnog glasa riječi.
Kroz sve ove aktivnosti bile su protkane vježbe koncentracije i pažnje te poštivanje pravila ponašanja, čekanje reda i javljanje za riječ što je u ovom uzrastu djeci jako zahtjevno.
Po završetku radionica svim roditeljima pružili smo individualni osvrt na dijete i prema potrebi upute za rad s djetetom na područjima za koje smo uočile potrebu.
Prema Vašem mišljenju, kada je dijete spremno za školu?
– Mnogo je segmenata spremnosti i zrelosti djeteta. Prije svega ona se očituje u djetetovoj samostalnosti, spremnosti da se odvoji od roditelja i za to vrijeme brine o sebi (obuvanje, oblačenje, odlazak u toalet kada treba, otvorenost u komuniciranju, briga o vlastitim stvarima).
Zatim su tu specifične vještine za koje se očekuje da su u razvoju ili ih dijete ima usvojene. To su svijest o brojevima i količini (brojanje do 10, gdje ima više ili manje), predvještine čitanja i pisanja (pravilan hvat olovke, razvijena grafomotorika, početci uočavanja početnog glasa barem vlastitog imena), uočavanje razlika, odnosi u prostoru, pravilan izgovor glasova i razvijen rječnik prilikom izražavanja.
Roditelji katkad dvoje je li bolje da dijete krene u školu sa 6 ili 7 godina. Što biste im poručili?
– Ovo je pitanje na koje nema jedinstvenog odgovora. Ako je dijete prema predviđenim kriterijima spremno i zrelo, vrijeme je da krene u školu. Međutim ako neke od vještina izostaju ili nisu razvijene u skladu s očekivanjima, godina dana je velika. Događa se spontano sazrijevanje a ako se uz to djetetu ponudi primjeren sadržaj i okruženje za učenje te ga se uz to potiče, vještine će se sigurno razvijati. Dječji mozak se u toj fazi još jako brzo razvija i dobro je dati mu odgovarajuće zahtjeve. Ako dijete krene nespremno u školu početak može ići lako. Međutim, nakupljanjem gradiva i rastom očekivanja može doći do prezasićenja. Tada dijete upada u frustraciju zbog stalno nedohvatljivih očekivanja od škole. Ako krene u školu spremno, lakše će se uhvatiti u koštac s gradivom.
Važno je spomenuti i zrelost za školu. Dijete koje je još uvijek jako razigrano i čija je pažnja kratka i lako ju odvraćaju stvari iz okoline može se teško nositi sa strukturiranim radom koji škola očekuje.
Savjet roditeljima je da ne gledaju na školu sa strepnjom nego da omoguće djetetu poticajnu okolinu. Maknite od njih ekrane, ponudite im plastelin, škare, bojice, kistove, razgovarajte s njima, osamostaljujte ih što više i puno im čitajte.
Kakvi su daljnji planovi u Centru?
– Osluškujemo interese i potrebe okoline i time se vodimo. Vidimo da su roditelji osjetili korist i smisao ovakvih aktivnosti pa smo razmišljale u smjeru stalne grupe koja bi tijekom dužega vremena bila uključena u ovakve didaktičke aktivnosti prilagođene djeci.
Foto: Magis
