NE PRODAJITE NJIVE U BESCIJENJE !

Psiholozi, sociolozi, teolozi, filozofi uglas tvrde da je ovo naše vrijeme donijelo preinformiranost, bombardiranost informacijama, naročito onima lošima. Savjetuju da se isključimo i smanjimo količinu informacija, pa ćemo biti zdraviji, odnosno nećemo živjeti u strahu. Dobar savjet, ali kako? Evo primjera; pijavica ili tornado na Bobari i na drugom kraju sela, kod mene ni daška vjetra, samo jaki pljusak. Ne znam što se dogodilo, ali onda zovu iz Zagreba i šalju snimke što se dogodilo na razdaljini od 300 metra. Htjeli – ne htjeli znat ćemo!

Piše: Božo Krajina/Tomislavcity

Pojava kovida, posljedica zatvaranje, posljedica zatvaranja mogućnost pucanja opskrbnih lanaca, posljedica pucanja opskrbe nedostatak hrane. Neće biti hrane! Glad!

Rat u Ukrajini, sankcije Rusiji, plina nema, plina  ima – cijena desetorostruka. Ako nema plina i nafte nema ni struje, nema peleta, nema drveta. Nema, ipak ima, samo skupo. Ima nema – skupo, sve poskupi, hrana poskupi, hrane neće biti. Smrznut ćemo se i gladni pomrijeti. Jedan naš uspješan i pronicljiv čovjek, upita me prije no što se sve ovo ovako zakoturalo, zna što se sprema, onako retorički, lakonski… a što će biti od nas? I odgovor je lakonski, imam godina za mudraca bez pokrića; preživjet ćemo!

U Duvnu može biti besparice pa je životni projekt skućiti se, školovati djecu, nabaviti prometalo, ne sramotiti se u svatovima i na krstitkama, možda odjenuti se i obuti. Ali biti gladan!? Nemoguće! Duvno, zlatno gumno. Nitko ne tvrdi da je do toga došlo da se moraju orati njive i držati stoka. I meni je konfornije bez toga. Ali ako dođe stani – pani aktivirat ćemo svoje zaledinjene njive i imati hrane u izobilju.

Nikakva straha od gladi i studeni. Treba imati podvornicu u Duvnu, ma gdje bili. Sve su prilike da neće zatrebati, ali ona je ona glavnica koja me čini samouvjerenim i sigurnim. Zato ne prodajite zemlju, posebno ne u bescjenje! Stasale su nove generacije koje zemlju vide samo i isključivo kroz novac. Budući da ju ne obrađujem i neću ju obrađivati, ona samo stoji – bezvrijedna. Bolje ju prodati ionako je bezvrijedna. I tu dolaze oni kojima zemlja nije bezvrijedna, još ako se može dobiti u bescjenje! Kakva je to cijena od 3 ili 4 marke po četvornom metru?! Toliko košta četvorni metar hamer – papira ili dvije kave! A čini me tako sigurnim i samouvjerenim! Ili je ipak za te pare bolje kupiti polovno auto? Ma sarkazam.

A Svijet, neka se okreće. Oduvijek je tako. Sada bolje, sada gore, nikada bez brige! Svoja njivica – svoja slobodica!

Foto: Ivan Krištić/Arhiv/Tomislavcity