Ratne igre preko života nejakih i nevinih
Piše: Božo Krajina/Tomislavcity
Jučer i danas smo se prisjetili velike tragedije od prije osamdeset godina. Tko želi znati-znade. Hitlerova vojska pobila osamdeset troje mještana Luga, Kuka i Letke. Nemam što dodati, osim turobno razmišljati o tome strašnom događaju. Spalili su i postrijeljali posve nedužne i nemoćne ljude.
I vlasti bivše države su ovaj događaj obilježavali i interpretirali. Osobno se sjećam 1974. godine, bio sam četvrti razred pučke škole, kada su nas posjeli u autobus i odvezli u Lug. Mi, dječica, smo bili razdragani što nema škole, a ovo kratko putovanje, od svega nekoliko minuta je bilo veliki događaj za većinu nas. Jedino čega se sjećam je sendvič i sok koje smo dobili. Znam da su bile govorancije, a ja ne mogu ponoviti niti jednu riječ. To je za mene bio davni događaj, prahistorija iz doba dinosaura. A sada, kada sračunam, otprilike je prošlo isto godina od Domovinskog rata, rata moje generacije. Kako je meni ovaj strašni događaj bio prahistorija, tako je našoj djeci rat moje generacije.
Dobro, ostalo mi je u glavi da se tamo dogodilo nešto strašno.
Kasnije sam od komunističkih vlasti naučio činjenice koje i danas stoje. Ništa nisu slagali, samo su ponešto ispustili i zatajili. Jedino se nije spominjala sukrivnja partizana. A provocirali su i to sustavno. Usput su od mještana prijetnjama otimali i ono malo hrane. Nakon pada komunizma, moglo se otvoreno razgovarati o cijelom događaju. Pa je uslijedio i drugačiji crno-bijeli komentar u kojemu svu krivicu snose partizani. Snose krivicu, ali manju nego Hitlerova armada. Snose krivicu jer su znali kako ovi postupaju prema civilima. A postupali su zločinački. Ipak najveću krivicu snosi onaj tko je ubijao. Jedni su znali izazvati pa pobjeći, a drugi, umjesto da krenu za njima, svirepo pobiše nemoćne.
Častan vojskovođa i oni koji su uprljali njegovo ime
Još je luđe i još huđe kada se pročita tko je princ Eugen po kojemu je ova postrojba dobila ime. Hilterova ratna mašinerija postrojbi je dala ime austrijskog vojskovođe Eugena Savojskog. Jedan je od najuspješnijih vojnih zapovjednika u povijesti. Habzburška monarhija je sačuvana i ojačana nakon nasrtaja Osmanlija i Francuza. Vodio je i dobivao mnoge bitke.
Rat je surov posao, ali Eugen Savojski se ne može svrstati u kategoriju zločinaca. Ima on i poveznicu s Bosnom. Zna se da je godine 1697. prešao Savu i krenuo s vojskom u ratni pohod na Bosanski pašaluk, došao do Sarajeva i nakon neposlušanog ultimatuma zapalio grad. Stanovništvo je ili pobjeglo ili bilo pobijeno. U pismu upućenom u Sarajevo Eugen Savojski je jasno naznačio da njegova vojska nije došla „žrtvovati još ljudske krvi“. U Sarajevu su se oglušili.
Vojska Eugene Savojskog je otišla iz Bosne, a s njome 40 000 katolika. Tada su katolici u Bosni pali na treće mjesto po brojnosti, pretekli su ih pravoslavci. Da ne bi bilo kako nam je Austrijanac i tada napravio štetu, molili su ga da napuste zemlju. Poveo ih je i naselio u Slavoniju koja je upravo bila oslobođena od Osmanlija i gotovo pusta.
Prvo stradaju oni koji znaju samo za sendvič i sok
A etiketa ustaškog kraja? Ma baš. Ovo je kraj kroz koji su tutnjilo razne vojske i najmanje se međusobno razračunavale. Udarali oni na one s pastirskim štapom. Kukavice? A kukavice veliki pjesnik Dante Alighieri ne smjesti ni u raj ni u pakao, već reče da u raj ne mogu, a pakao ih neće. Ipak su u paklu, drznuli se ubiti one koji se braniti ne mogu.
Nije mi poznato da je Pavelić uložio, kako bi se reklo, barem prosvjednu notu?
I zato odskočim sa stolice kada neki zli ili praznoglavi ljudi započnu zveckati oružjem i prebrojavati se. Neka znaju da prvo stradaju oni koji znaju samo za sendvič i sok.
Bog im pamet prosvitlio, prvo njima, pa svima nama.
