Izići, ne izići na izbore? Nema nedoumice, izići unatoč svemu

GLASUJTE SEBIČNO!

Piše: Božo Krajina/Tomislavcity

Ovo su povijesni izbori! Nikada nije bilo važnije izići i birati! Sada je prijelomni trenutak, biti ili ne biti! Grijeh je ne izići na izbore. Sve će se ovo provlačiti u službenoj kampanji koja počinje za nekoliko dana. Koliko li sam već izbora dočekao i svi su bili povijesni, prijelomni, biti ili ne biti. Došli i prošli, očekivanja uvijek da će biti bolje, a dojam naroda je da bolje nije. I onda slijedi apstinencija jer „ništa se neće promijeniti“. Razočaranost politikom i političarima; opravdana. A mislim se dohvatiti nezahvalna posla i pravdati politiku i političare iako sam s racionalne strane razočaran rezultatima, a s emocionalne dominantno ljutit.
Znaju se razlozi: korupcija, nepotizam, neznanje, lijenost, neodgovornost, oportunizam, prevrtljivost, nebriga, krađe na izborima, a rezultat svega toga i još toga neizrečenoga su stalna trvenja, divlji kapitalizam, egzistencijalna nesigurnost i poniženost radno ovisnoga stanovništva. A onda Zapadu ponestalo radne snage i uslijedio egzodus. Stvarno beznadno.

Parlamentarna demokracija ne valja ništa, ali je manje loša od svih drugih sustava. Parlament bi trebao biti barem slika biračkog tijela koje je šaroliko po interesima, moralu i pameti. Zato u njemu mogu sjediti sposobni i nesposobni, pametni i budale, sebični i nesebični, muškarci, žene i oni duginih boja, sveci i kriminalci, odlučni i neodlučni, sljedbenici i rođene vođe. Dobro bi bilo kada bismo nadmašili sami sebe u kolektivnoj pameti izabrali bolje nego što smo mi sami.

Drugoga listopada ću izići i s listićima nešto napraviti jer ću se potpisati na birački popis i onemogućiti stranačke vojnike iz biračkih odbora da krivotvore moj potpis i ubace moj listić u kutiju. Možda će taj zaokružiti ono što bih i ja, ali ja sam ja i neće proći bez mene. Rođaci, rođaci mojih rođaka prijatelji i oni koji su se sjetili da sam im prijatelj, a oni meni, susjedi i poznanici neka mi ne dolaze i neka me ne zivkaju. Neka me privole onim što će govoriti u kampanji.
Imam i neke kriterije; pogledao sam kandidatske liste, dio kandidata poznajem i jedni su mi prihvatljivi, a za druge neću sigurno glasovati. Od tih ljudi koji su zastupnici i vlast neću glasovati za one koji su sve činili za sebe, a ništa za zajednicu. Imam i favorite prema novopečenim kandidatima. Oni će tek pokazati kakvi su ako dođu na vlast. Mogu me prevariti za jedan mandat, drugi nikako. Malo naivno, ali ako me prevari i drugi put onda je to majstor, a ja budala.

Nemam ništa protiv da se ljudi uključuju u politiku zbog dobrih plaća i zatomit ću zavist, ali to je sve u čemu ta osoba smije gledati vlastiti interes. Ostalo je raditi ono što si obećavao.
Pratit ću medijsku kampanju i neću glasovati za one koji ovako zbore:
O školstvu, školstvo je nama najvažnije, o zdravstvu, važno je zdravlje, o gospodarstvu podići ćemo ga investicijama odnekle iz bijela svijeta, jer bože moj investicije…ej investicije. Djeca, omladina, starci, radnici, seljaci, intelektualci svi su na prvom mjestu jer i nema drugih mjesta osim prvoga.
Sasvim je legalna i legitimna sebičnost birača do određene granice kada ona šteti samome sebičnjaku. Moj interes je školstvo. Sigurno će mi privući pozornost oni koji obećaju recimo veću plaću. Dobro bi mi došla. Ali sam svijesan da mi treba dobro zdravstvo jer me zna sprpati poneka boljetica. Važno mi je sudstvo, policija, gospodarstvo i zabava…Ali školstvo…ono mi je najvažnije jer sam ja tu. I nemojte se zgražati, već glasujte sebično. A onda ćemo vidjeti što nam je kao zajednici odista prioritet. Ako nas iziđe više od 80% pomirit ću se s činjenicom da ovaj put to školstvo možda nije.
O velikim nacionalnim temama možda kasnije, ipak je ovo magareća klupa i katedra je daleko. Teško gradivo za naivne i neupućene. A treba i hrabrosti reći popu pop-bobu bob.
Možda ni kasnije, ima pametnijih i upućenijih. Zaboli glava. Takva država!

Foto: Ilustracija