Sponzorirani članak

 

Krešimir Tabak profesor je hrvatskoga jezika i književnosti i filozofije. Zaposlen je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru gdje privodi kraju doktorski studij iz filozofije te piše doktorsku disertaciju iz područja praktične filozofije. Objavio je više znanstvenih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima. Budući da geštalt psihoterapiju doživljava kao primijenjenu filozofiju, studij geštalta bio je prirodan slijed njegova osobnoga i profesionalnoga razvoja te je nakon petogodišnje edukacije iz geštalt psihoterapije stekao zvanje diplomiranoga geštalt psihoterapeuta. Prošle je godine kao izlagač sudjelovao na Četvrtom interdisciplinarnom međunarodnom kongresu iz geštalt psihoterapije. Osim toga, Krešimir je zastupnik Hrvatskih zvona u Skupštini Hercegbosanske županije. Kad se ne bavi filozofijom, književnosti, psihoterapijom i politikom, trči kao član Atletskoga kluba Puls te je čest sudionik dugoprugaških utrka sa zapaženim rezultatima.

Na nadolazećim izborima Krešimir je nositelj Nezavisne liste Hrvatskih zvona za Skupštinu Hercegbosanske županije te smo s njim razgovarali o vremenu provedenom u skupštini, budućim aktivnostima, idejama i listi Hrvatskih zvona.

Godine 2018. predvodili ste šačicu političkih amatera kojoj je dosadilo kritizirati okolinu i ništa ne poduzimati. Toj grupi ljudi nisu se davali veliki izgledi za ozbiljan politički rezultat, međutim, mladenački entuzijazam i iskustvo nešto starijih kolega omogućio je ekipi jedno zastupničko mjesto u Skupštini, a kasnije i mjesto ministra znanosti, prosvjete, kulture i športa u Vladi Hercegbosanske županije. Krešimire, je li vrijedilo?

– Prije četiri godine ušao sam u izbornu utakmicu s ekipom koja nije imala političkog iskustva, ali je imala prkos, ponos i nadu. Sa simboličnim materijalnim resursima, ali snažnim principima i načelima dobili smo jedno zastupničko mjesto. Kada ste jedan od dvadeset i pet, ne zvuči mnogo, ali su se stvari posložile kako treba i postali smo stvaran čimbenik u polju moći te smo se izborili za rukovođenje ministarstvom znanosti, prosvjete, kulture i športa. Sustav je takav da se na putu ostvarenja svega što ste zamislili nađu prepreke za čije svladavanje treba mnogo energije. Bude trenutaka koji nisu lagani, a kada se ne želite prikloniti mjerilima na koje je naše društvo naviklo, to traži dodatne napore. To znaju svi koji su i na najmanji način bili u konfliktu sa sustavom. Usprkos svim remetećim čimbenicima, i danas imam kako snage tako i entuzijazma da ne budem pasivni promatrač nego aktivni sudionik u kreiranju života u županiji i da uvijek činim ono što smatram ispravnim i dobrim. A je li vrijedilo i vrijedi li? Kažem, bude situacija koje nisu lagane, ali dok god postoji jasnoća i smisao u ideji za koju se zalažete i provodite, borba ne može biti teška.

U četiri godine mandata stekli ste iskustvo zastupnika u oporbi, a kasnije i onoga koji podržava vladu. Vaši su prijedlozi prolazili u oba slučaja. Kako ste to uspjeli i što biste izdvojili kao najveće postignuće u ulozi zastupnika?

– Ispred nas je još jedna politička kampanja u kojoj ćemo se vjerojatno naslušati svega. Često od aktera koji se natječu u polju moći možemo čuti kako ih vlast i pozicije ne zanimaju. To je jedna od najvećih političkih ispraznica jer je smisao sudjelovanja na izborima postati dio vlasti (naravno ne pod svaku cijenu) i s tog mjesta provoditi ideje koje smatrate vrijednima. Iz prve polovice mandata osobno nosim iskustvo oporbenog zastupnika i, na čuđenje mnogih, većina je mojih prijedloga prolazila, što je kako kažu starije kolege rijetko viđena praksa. I danas se s radošću sjetim trenutka kad sam uz podršku četrnaest zastupnika spriječio zaoštravanje kriterija za porodiljne naknade, čime bi polovica majki ostala bez prava na naknadu. U drugom dijelu mandata, sudjelovao sam u formiranju nove vlade, što nije umanjilo moju kritičnost i angažman oko donošenja gotovo svih zakona. U svim raspravama trudio sam se biti profesionalan i bez lažne skromnosti mogu reći da sam u proteklom mandatu na predložene zakone imao najviše prijedloga za njihovu korekciju i dopunu, od kojih je većina usvojena.

Budući da ste način funkcioniranja kako županije tako i institucija u njoj upoznali izbliza, što smatrate najvećim problemom u životu naših institucija i kako riješiti taj problem?

– U svim institucijama pregršt je problema i ovom bih prilikom izdvojio one temeljne, koji su ujedno i najopsežniji. U mnogim institucijama najveći je problem loše upravljanje, a loše se upravlja jer su na rukovodećim mjestima, godinama a ponegdje i desetljećima, ljudi koji nisu dorasli zadatku pa nedostatak znanja nadomještaju despotskim načinom ophođenja prema kolegama. Stručni se kadrovi najčešće sabotiraju, a unaprjeđuje se one koji su spremni pokloniti se sili. Takav način ophođenja stvara toksičnu atmosferu u kolektivima, a ozračje koje odiše sterilnošću nije pogodno ni za poslovnu kreativnost ni za profesionalno samoostvarenje. Rješenje vidim u osvježavanju rukovodećih mjesta, na kojima bi trebali biti ljudi koji u kontakt s uposlenicima ulaze na ljudski način, a trebali bi nešto i o poslu znati.

Prije nepune dvije godine, prilikom sastavljanja Vlade, Hrvatskim je zvonima pripalo mjesto ministra znanosti, prosvjete, kulture i športa Hercegbosanske županije. Jeste li zadovoljni rezultatima koje ostvaruje Vaša ministrica?

– Kako upravo rekoh, unaprjeđenje institucija jedino je moguće ako će na rukovodećim mjestima biti ljudi koji imaju srce čovjeka i kapacitet lokomotive, a naša je ministrica takva. Preuzela je resor s najviše ljudi, najviše izazova i problema. U nepune dvije godine upravljanja ministarstvom pokazala je da bez predaha vodi računa o svima u sustavu, u mjeri u kojoj može radi korekcije i primjenjuje nove vlastite ideje. Još je uvijek svježa vijest o besplatnim udžbenicima za sve učenike osnovnih škola, novi kriteriji za stipendije sve studente s javnih učilišta učinili su konkurentnima, izjednačavanje koeficijenata prosvjetnim djelatnicima s visokom stručnom spremom, samo su neki od ministričinih poteza koji su vrijedni poštovanja. I u ovom trenutku mogu odgovorno potvrditi da će nakon izbora, u mjeri u kojoj ekipa Hrvatskih zvona bude odlučivala, na rukovodećim mjestima biti odgovorni ljudi kao što je naša ministrica.

U žarištu Vašega djelovanja stoje mladi ljudi. Nose li nove generacije dovoljno svijesti i jesu li spremni preuzeti odgovornost za vlastitu budućnost? Što biste im poručili kao profesor i psihoterapeut?

– S mjesta svojih primarnih profesija mogu reći da je odrastanje danas izazovnije nego ikada do sada. Na putu zdravog razvoja ličnosti stoje brojne prepreke i mi odrasli imamo odgovornost mladima stvoriti ambijent u kojemu će njihov rast i razvoj biti ne manje težak nego ispravan. Na taj bismo ih način pripremili da preuzimaju odgovornost kako za sebe tako i za sredinu u kojoj žive, jer smo svi pozvani doprinositi kulturi života. Glede drugoga dijela pitanja, jednopoteznim porukama i savjetima nisam sklon, ali ako već moram, onda bih rekao da je najveća vrijednost biti svoj, ni pred kim ne spuštati glavu i udruživati se s istomišljenicima i ljudima s kojima dijelimo zajedničke vrijednosti. Primjećujem da se mnogi ljudi kod nas klone bilo kojeg oblika udruživanja, a to smatram pogrešnim, jer ako se vrijedni ljudi ne pokrenu i ne angažiraju, sudbinu će nam kreirati ispodprosječni kadrovi, čemu mi nažalost već desetljećima svjedočimo. Zato na ove izbore ekipa Hrvatskih zvona ide sa sloganom: Budi dio promjene koju želiš vidjeti!

Aktivni ste na brojnim poljima pa i na onom športskom, točnije atletskom. Dopredsjednik ste Atletskoga kluba Puls Tomislavgrad i aktivan trkač. Što biste izdvojili od klupskih uspjeha i može li se atletika u našoj županiji unaprijediti?

– Iako sam dopredsjednik našeg atletskog kluba, moj je doprinos tek jednak doprinosu svakoga drugoga člana. S toga mjesta mogu reći da je AK Puls jedna od najsvjetlijih točaka kako u Tomislavgradu tako i u županiji. Promoviramo zdrav život, organiziramo športske manifestacije koje privuku ljude iz više od četrdeset gradova, u humanitarnim akcijama redovito uspijevamo skupiti solidne svote novca za najpotrebitije, a ni športski uspjesi ne izostaju. U ovom trenutku imamo državnu prvakinju na 10 km i na polumaratonu, državnog juniorskog prvaka na istim distnacama i trećeplasiranoga na 10 km u Federaciji BiH. Te činjenice govore kako naša županija ima rijetko viđene športske talente i potencijale. Da bi se oni do kraja realizirali, potrebna nam je bolja infrastruktura i profesionalni treneri koji bi radili s djecom. U ovom sam trenutku osobno među trideset najboljih dugoprugaša u državi i moj je interes da u skorom vremenu i Tomislavgrad i Livno dobiju atletsku stazu te ću uložiti sve napore da se to ostvari. Realizacija tog projekta bit će na radost i korist stotina ljudi i preduvjet da odnjegujemo atletičare europske kvalitete, kažem europske jer smo državnu razinu već nadišli. U naumu oko izgradnje atletske staze nisam sam, ali sam u svijetu politike jamačno onaj kojemu je najviše stalo da se to ostvari.

Prije četiri godine, Vašu listu činili su većinom mladi ljudi, bez ikakvih „repova” Je li isti standard vrijedio i za izbor ovogodišnjih kandidata Hrvatskih zvona?

– Ako sam na nešto u ovom trenutku ponosan, onda je to moja ekipa, moji autentični pojedinci, branitelji, profesori, književnici, arheolozi, inženjeri, kulturolozi, ekonomisti, informatičari, sportaši i poljoprivrednici, ali prije svega ljudi s integritetom, stručnim znanjima, htijenjem i željom da budu od koristi zajednici u kojoj žive. Samo takvi stvarnost mogu učiniti boljom. Već smo pokazali da se može, a u nastavku ćemo, ako Bog da, to i potvrditi.

 

 

 

Sponzorirani članak.