Umjetnost nas može duhovno osnažiti, isticanjem ljepote, dobra i istine. “Što je umjetnost ljepša i moćnija, što je kreativnija i dobro razrađena, veće su prilike za ostvarivanje dobra”, poručuje dr. AnnaMaria Cardinalli. Međutim, postoje i neki “otrovi” koji se kriju u tim svjetovima koji nas privlače, stoga valja biti oprezan sa suvremenim trendovima u knjigama koje čitamo.

“Posljednje desetljeće bit će u svijetu književnosti zapamćen po fantastici, koji je kao žanr zavladao”, piše dr. AnnaMaria Cardinalli za Ascencion Press. “Ljepota dobro napisane fikcije može hraniti ono za čim naše duše čeznu”, no Cardinalli ističe da kao katolik valja biti oprezan prema popularnim naslovima, jer tamo gdje je najveća slatkoća, krije se i prilika za skrivanjem i nekog otrova.

Cardinalli tvrdi kako sve više istraživanja pokazuje kako u SAD-u mnogi pate od osjećaja izolacije. “Naša srca se opiru tomu jer znamo da nismo stvoreni kako bi bili sami te smo zajedno pozvani biti u službi nečega što nas nadilazi. Najveću moć koju ima umjetnost je možda u tome da nam pruža doživljaj zajedništva – fantastika nas privlači i daje nam doživljaj da smo dio jedne epske i plemenite borbe”.

Što je umjetnost ljepša i moćnija, što je kreativnija i dobro razrađena, veće su prilike za ostvarivanje dobra.

Upravo u tome se nalazi prilika za dobro, poručuje Cardinalli. Što je umjetnost ljepša i moćnija, što je kreativnija i dobro razrađena, veće su prilike za ostvarivanje dobra. “Volimo zaroniti u te svjetove – a kada se u njima nalaze riječi koje kroz ljepotu nas vode dobru, a kroz dobro prema istini, onda nas to može duhovno osnažiti”.

“Moja najbolja prijateljica trenutno čita sve što može naći od Tolstoja. Zbog toga što čita, često ima mudre i svete uvide koje dijeli sa mnom o nekom liku”, poručuje. Cardinalli objašnjava da njena prijateljica upravo vježba vrlinu zvanu “eutrapelia“, odnosno “ispravna rekreacija”.

“Svaka se vrlina nalazi između dva ekstrema. Ovo desetljeće svjedoči mnogim ekstremima u zadovoljavanju vlastitih potreba i opsesiji. Kakav utjecaj imaju knjige iz posljednjeg desetljeća?”

Neki izmišljeni likovi im mogu bliski poput nekog člana obitelji.

Cardinalli se poziva na jedan primjer iz literature s početka 21. stoljeća koji je i dalje aktualan. Riječ je o serijalu “Harry Potter”, koji je čak i formirao književni ukus mnogih u posljednjem desetljeću. “Jeste li ikad pokušali spomenuti nekome tko je obožavatelj serijala da postoji moguća opasnost jer knjiga uključuje okultne pojave? Osim poneke konstruktivne rasprave, vjerojatno ste se susreli i s onima koji će izraziti povrijeđenost ili čak ljutnju, kao da ste rekli nešto uvredljivo o nekom članu obitelji”. Za nekoga tko je uživljen u taj svijet, neki izmišljeni likovi im mogu bliski poput nekog člana obitelji.

Fiktivne priče hrane naše najdublje čežnje na način da nam pružaju doživljaj pripadanja nekoj velikoj priči u kojoj imamo stvarne odnose s likovima koji su na “našoj strani”. Za nekoga tko se osjeća izoliranim to može postati fiksacija. Dolazi i do određenog sukoba kada čovjek mora birati kome će biti “odan” – slično kao kada se upozorava djecu da ne čine ono što čini ostatak “ekipe”, samo da bi mogli njoj pripadati.

Neki pisci mogu iskoristiti umjetnost da nas usmjere tamo gdje oni žele.

“U ovim vremenima, kada sve više ljudi osjeća nedostatak pripadnosti, fikcija može imati sličnu moć. Neki pisci mogu iskoristiti umjetnost da nas usmjere tamo gdje oni žele. Za razliku od recimo, Tolstoja, takvi pisci ne moraju nužno biti svjesni odgovornosti prema dušama svoje pubike”, piše Cardinalli.

Također je naglasila kako postoje i određene teme koje se više prodaju te ono može predstaviti napast za pisce. “Točnije rečeno, seks se prodaje. Knjiga ‘Pedeset nijansi sive’, bila je najprodavanija knjiga posljednjeg deseteljeća, a nakon toga su po popularnosti uslijedila oba nastavka”, istaknula je.

Naglašava i kako se američko čitateljstvo okrenulo pornografiji kao da je neki normalan oblik zabave.

Ova spoznaja nije iznenađujuća, s obzirom na raširenost i ovisnost koju stvara pornografija. Ono vodi prema ovisnosti, nezadovoljstvu i dehumanizaciji ljudskih odnosa, a na razini čitavog društva i do seksualne eksploatacije i trgovanje ljudima, tvrdi Cardinalli. Naglašava i kako se američko čitateljstvo okrenulo pornografiji kao da je neki normalan oblik zabave. Serijal ‘Pedeset nijansi sive’, također je primjer nasilnog seksualnog ponašanja. “Čovjek bi pomislio da bi se suvremene feministkinje opirale tomu”, piše, ističući kako umjesto toga i same kupuju knjigu, što svjedoči o ovisnosti koju može stvoriti otrov pornografije.

Svjestan pristup katoličkih pisaca je ono što će dovesti do društvenog oporavka.

“Kako je deseteljeće pun fantastike doveo do komercijalnog uspjeha pornografije?”, pita se Cardinalli. Ona smatra da je na ovaj trend utjecalo prihvaćanje četiriju popularnih književnih serijala. Iako smatra da autori nisu nužno bili svjesni kakav utjecaj imaju, bio on dobar ili loš, svjestan pristup katoličkih pisaca je ono što će dovesti do društvenog oporavka.

Serijale koje Cardinalli spominje su “Igre gladi” Suzanne Collins, “Različita” Veronice Roth, “Sumrak” autorice Stephenie Meyer i serijal “Igra prijestolja” od Georgea R. R. Martina.

“Igre gladi” navodi kao serijal koji je pokrenuo lavinu obožavatelja fantastike. Sama autorice je katolkinja te se može vidjeti taj utjecaj u pripovijedanju o djevojci koja se žrtvuje umjesto sestre. Ljepota djela je vidljiva, unatoč nekim problematičnim temama te Cardinalli smatra da je ovaj serijal onaj koji je najmjanje utjecao na suvremeni fenomen “Pedeset nijansi sive”. Primjer serijala “Različita” i “Sumrak” su kao i “Igre gladi”, usmjereni mlađem čitateljstvu te se također bave pitanjem žrtve, no razliku vidi u tome što je seksualan sadržaj vrlo eksplicitan – barem onoliko koliko žanr tinejdžerske fikcije dopušta. Također je odnos prema čovjeku i njegovoj seksualnosti često sveden na objekt, što se dalje očituje i u serijalu “Igra prijestolja” koja je usmjerena starijima te vrlo detaljno opisuje pornografske scene.

Pozvani ste na veliku avanturu da otvorite svoje srce Bogu za kojim čeznete.

Cardinalli poručuje kako je svjesna da je tema koju obrađuje jedna koja može izazvati broje strastvene reakcije. Poručuje čitateljima kako oni zaista pripadaju te da su njihovi snovi o junaštvu stvarni. “Pozvani ste na veliku avanturu da otvorite svoje srce Bogu za kojim čeznete. Na isti način na koji se uživimo u fantastiku, možemo se uživiti u življenju vjere”.

“Ako vam je Bog dao dar pisanja i srce za shvaćanje odgovornosti koju imate prema dušama vašeg čitateljstva, zamislite koliko vas svijet treba!”, poručuje, ističući kako pisci mogu usmjeriti čežnju za zajedništvom koji ljude traže u pričama na stvarnu avanturu koja nas čeka.

hkm.hr