Pjesmu “Duvanjsko srce” napisao je 2003. godine Jozo Sladoja iz Sarajalija.
Hvala mu što ju je podijelio s našim čitateljima.
DUVANJSKO SRCE
Prošlo više od šezdeset ljeta
Tko bi reko, Majko Božja sveta.
Od kad Hrvat s duvanjskoga polja
Dade zavjet što je Božja volja.
Krunica mu bijaše u ruci
Melem duši u toj teškoj muci.
Čuvala mu ukućane, stada:
Ljute zmije, gladi, groma, rata.
Po nauku evanđelja svetog
Tamo davno od stoljeća sedmog.
Ne stidi se vjere, kruha, rada
Nit se stidi Tomislavov grada
Stisklo vrijeme, oskudica ječi
Kruha treba priskrbiti djeci.
Lica znojna i žuljavih ruku
Pridruži se tuđinskome puku.
Bauštela zamjeni mu kamen
Hladni sjever zlatnog sunca plamen.
Koru kruha nađe on uz muku
Malo mira u misnome ruhu.
Godine su prolazile, brate,
Došlo vrijeme da se mnogi vrate.
Dosta mu je tuđine i jada
Al mu opet, povijest gorko strada.
Gledaj čuda, Gospe moja mila,
Preko Drine spustila se sila.
Dušman tuče, plaču nam proplanci
Napali nas smrdljivi divljaci.
Herceg zemlju tenkovi nam gaze
Krv se lije niz djedove staze.
Ne damo te zemljo naša mila
Sa Ljubuše poručuje vila.
Usta Duvnjak prkosno i smjelo
Hrvatska je svako njeno selo.
Nije Duvnjak kamenoga srca
Ne da sebi da u plaču grca.
Mladi Duvnjak prkosno se digo
Ko čvrst kamen sa kojeg je niko.
Hrvatska se nikomu ne daje
Branit ćemo zemlju, običaje.
Gdje smo danas, mili rodni kraju
U tebi se ljudi ne poznaju.
Vrijeme ode, kazaljke su stale
Globalizam s nama pravi šale.
Podigli nam kuće naši oci,
Zaresle nam livade i doci.
Vene kamen, jabuka i šljiva
Korov rađa zapuštena njiva.
Dijete drago plemenita roda
Ne okreći leđa od svojega Boga.
Nek te resi uspomena stara,
Žrtva Bogu s duvanjskog oltara.
Jozo Sladoja
veljača 2013.
Tomislavcity